Nin
grad u Dalmaciji, srednjovjekovna prijestolnica Hrvatskog biskupa
Nin je grad u Hrvatskoj, smješten na obali Jadranskog mora. Administrativno pripada Zadarskoj županiji. Prvi je hrvatski kraljevski grad.
== Gradska naselja ==
U sastav grada Nina ulazi 6 naselja (stanje 2008.), to su: Grbe, Nin, Ninski Stanovi, Poljica-Brig, Zaton i Žerava.
== Zemljopis ==
Nin je gradić smješten oko 15 km sjeverozapadno od Zadra. Centar drevnog grada je otočić, promjera 500 m, povezan s kopnom dvama mostovima, nastao na pješčanom sprudu nekadašnjeg ušća rječice Miljašić Jaruge u more. Sa sjeverne strane okružen je pješčanim sprudom i vikend naseljem Ždrijac, s istočne strane se nalazi solana a na južnoj i zapadnoj strani se nalazi noviji dio samog mjesta. Nin se prostire u nekoliko formiranih zona: povijesni otok, vikend naselje Ždrijac, novi dio Nina, Bilotinjak i Ninske Vodice.
== Stanovništvo ==
Prema popisu stanovništva iz 2011. na području Grada Nina živjelo je 2.744 stanovnika, a u samom Ninu 1.132 stanovnika.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine na području grada Nina živjelo je sveukupno 4603 stanovnika od toga 2286 muškaraca i 2317 žena. Sam gradić Nin imao je 1256 stanovnika. Prema zapisima, navodno je u Ninu za vrijeme Liburna živjelo 40 000 stanovnika, u Rimsko doba 20 000, a kralj Tomislav je u Ninu imao spremnu mornaricu koja se sastojala od 15 000 veslača na condurama i sagenama.[nedostaje izvor]
== Uprava ==
Grad Nin administrativno se sastoji od 6 naselja: Nin, Ninski Stanovi, Grbe, Zaton, Žerava i Poljica Brig.
Gradonačelnik: Emil Ćurko
== Povijest ==
Prvo naselje u Ninu na području otočića razvilo je ilirsko pleme Liburni u 9. st. pr. Kr. nakon nemira izazvanih panonsko-balkanskim seobama. Vremenski je to kraj brončanog i početak željeznog doba. Još starije naselje pronađeno je oko 300 metara južnije na području današnje solane a datira se mlađe kameno doba. Nin se prvi put spominje u obliku Hemionoi u djelu Periplus grčkog pisca Pseudo Skilaka, a najvjerojatnije je iskrivljeni oblik imena Ainonoi. Kasnije grčki pisci ime Nina navode u obliku Ainona, a rimski u obliku Aenona.
Početkom 1. st. pr. Kr. gubi se Liburnski utjecaj a zamjenjuje ga rimski kada se pojavljuje i drugo ime za Nin – Enona. Za vrijeme utjecaja Rima Nin je imao svoju statutarnu autonomiju.
Doseljavanjem Slavena i Hrvata na ove prostore Krajem 6. st i početkom 7. st Nin postaje njihovo prvo političko, kulturno i vjersko središte. Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Nin je jedna od njihovih prijestolnica iz koje upravljaju državom, a isto tako i važna ratna i trgovačka luka. 7. lipnja 879. godine knez Branimir od pape Ivana VIII. prima pismo koje je u ono doba bilo priznanje države Hrvatske. 1069. godine Petar Krešimir IV. u Ninu prvi naziva Jadransko more našim morem u darovnici kojom zadarskom samostanu sv. Krševana daruje otok Maun. 1080. godine za vrijeme kralja Dmitra Zvonimira papinski legat održava crkveni sabor.
Gubitkom državne samostalnosti Nin kao i cijela Hrvatska pada pod mađarsku krunu. Za to vrijeme Nin je samostalna gradska komuna što mu potvrđuju Andrija II. 1205. godine i Bela IV. 1244. godine. Ludovik I. Anžuvinac 1371. godine održava sabor plemstva i građanstva hrvatske i Dalmacije i naziva Nin naš glavni i kraljevski grad dalmatinski.
Nin je pod hrvatsko ugarskim kraljem do 1409. godine kada ga sramotnom prodajom Ladislav Napuljski zajedno s Dalmacijom, Zadrom i ostalim autonomnim gradovima predao Mlečanima. Nin zadržava svoju autonomiju. U strahu od Turaka Mlečani 1537. godine napuštaju Nin, Turci ga ruše ali ga nisu zadržali. Stanovništo se vraća i obnavlja grad i zidine. Početkom Ciparskog rata 1570. godine Turci još jednom nakratko zauzimaju Nin, a Mlečani ga s brodova razaraju. Godine 1646. Mlečani ponovo napuštaju Nin, ali ovom prigodom su ga prvo zapalili te s dvije velike i četiri male galije bombardirali iz luke. Nakon ovog razaranja, iako je pokušana obnova grada, Nin više nikada vratio prijašnju važnost.
1828. godine konačno je ukinuta Ninska biskupija, a zbog malarije stanovništva je sve manje. Od 1903. do 1909. godine vrši se asanacija rječice Jaruge, kanalizira se njeno ušće i premješta istočnije od samog grada (otoka). Stanovništvo se vraća, a grad ekonomski jača jer je riješen najveći problem stanovanja u gradu.
Kraljevina Jugoslavija nije se puno brinula za sam grad tako da su ostali neiskorišteni njegovi potencijali.
Tek nakon II. svjetskog rata počelo se ulagati u Nin (izgrađena je ciglana, uređena solana).
Nakon osamostaljenja Hrvatske, odlukom Hrvatskog sabora Nin je 1997. godine dobio status grada.
== Gospodarstvo ==
Solana Nin
Cenmar
== Poznate osobe ==
Biskup Grgur Ninski
Knez Branimir
Kralj Petar Krešimir IV.
Biskup Teodozije
Petar Zoranić, pjesnik
Branimir Johnny Štulić, glazbenik
Neven Ljubičić, liječnik, profesor, hrvatski političar, bivši ministar zdravstva i socijalne skrbi u Vladi Republike Hrvatske (2005. – 2008.)
Ivan Kašić, ninski plemić i ljetopisac
== Spomenici i znamenitosti ==
Višeslavova krstionica
Crkva Sv. Križa
Crkva sv. Anselma i Marcele
Crkva sv. Nikole u Prahuljama
Gospa od Zečeva
Condura croatica
Serilia liburnica
== Obrazovanje ==
=== Osnovno školstvo ===
Osnovna škola "Petar Zoranić"
== Kultura ==
Muzeji
Muzej ninskih starina
Riznica župne crkve
Galerije
Galerija Višeslav
KUD Branimir Nin
SV Zadar – osnovan je u siječnju 1996. godine i ima dvije sekcije: tamburaški orkestar i mažoretkinje.
== Šport ==
MNK "Aenona", Nin
boćarski klub "Grgur Ninski"
Od 1983. trči se utrka Nin – Zadar.
== Gastronomija ==
Šokol, najpoznatija ninska delicija
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Turistička zajednica grada Nina
Solana Nin