Ognjeslav Utješenović

književnik i političar; 1817-1890

Ognjeslav Utješinović Ostrožinski, prema nekim izvorima »Utješenović«, (Ostrožin kraj Gline, 21. kolovoza 1817. – Zagreb, 8. lipnja 1890.), bio je hrvatski pjesnik i političar, srpske narodnosti.
== Životopis ==
Ognjeslav Utješinović Ostrožinski rođen je u Ostrožinu kraj Gline 1817. godine. Ognjeslav Utješinović Ostrožinski objavio je u Slavenskom jugu (27. listopada – 5. studenoga 1848. godine) nacrt za federalizaciju Austrougarske Monarhije pod naslovom Osnova za savezno preporodjenje cesarovine austrijske po načelu ustavne slobode i narodne naravstvene jednakosti. Njegov prijedlog bio je o Monarhiji koja bi se temeljila na etničkim granicama i kao savez slobodnih i ravnopravnih naroda, koja bi bila korak prema općoj europskoj konfederaciji. Utješinović je tu pisao o 10 nacija unutar Monarhije (u izdanju iz 1861. godine piše o sedam nacija) koje bi trebale imati svoje federalne jedinice. Austroslavizam je zamišljao kao suradnju slavenskih naroda srednje Europe u okviru Habsburške Monarhije, koja je tada bila pod dominacijom njemačkih elita. Ideja je izrasla u krugovima čeških liberala, kao alternativa proruskom panslavizmu.
U razdoblju nakon revolucije 1848. - 1849. godine zalagao se za napredak kakvom je općenito težilo građanstvo i dio plemstva sklon tada suvremenim oblicima organizacije ekonomije i društva – tako se zalaže za priznavanje građanskih prava stanovništvu Vojne krajine – ali uz oslanjanje na u tradiciji prokušane oblike socijalnih odnosa koje narod vrjednosno prihvaća. U prvom redu se zalaže za mjere koje bi omogućile očuvanje kućnih zadruga u Hrvatskoj, čije razbijanje tadašnji zakoni zapravo potiču: Utješinović ukazuje da uslijed razdioba zadruga nastaje osiromašenje i proletarizacija seoskog stanovništva, što otvara prostor širenju socijalističkih/komunističkih ideja. Predlaže stoga promjene zakonskih odredaba o nasljeđivanju i o vlasništvu na zemlji, kako bi bili više u skladu s ranijim običajnim pravom u Hrvatskoj.
Godine 1866. napisao je domoljubnu pjesmu "Uskrsnuće Jelačića bana" u kojoj prvi puta koristi sintagmu "Ustaj bane, ustaj naša diko!". “Ustaj bane, ustaj naša diko!/ Zove tebe domovina tvoja,/ Da se njojzi u nevolji nađeš.” Pjesmu je napisao prigodom postavljanja spomenika banu Josipu Jelačiću, bila je tiskana i dijeljena kao letak a Utješinović Ostrožinski na zahtjev austrijskih vlasti nakon nekoliko mjeseci umirovljen je.
Utješenović je umro 8. lipnja 1890. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju.
== Vidi još ==
Srbi u Hrvatskoj
Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Ustani bane
== Izvori ==

Utješenović Ostrožinski, Ognjeslav, hrvatski pjesnik i političar (Ostrožin kraj Gline, 21. VIII. 1817 – Zagreb, 8. VI. 1890). Završio tri razreda njemačke osnovne škole u Vrginmostu. Obavljao je službu pisara u vojsci. God. 1836. doselio se u Zagreb, gdje je položio ispit za krajiškog upravnog časnika, pravničke ispite na Pravoslovnoj akademiji te radio u državnoj upravi. U Beč je premješten 1856., a 1862., u doba kancelara I. Mažuranića, imenovan je savjetnikom Hrvatske dvorske kancelarije, gdje je predlagao niz reformi za modernizaciju Hrvatske. Obnašao je i dužnost velikog župana Varaždinske županije (1875–83). Pisao je o političkim i gospodarskim temama, a druženje s ilircima rezultiralo je budničarskim stihovima (Davoria, 1841). Pjesme je objavljivao u Danici, a posebno je bila zapažena Jeka od Balkana, u kojoj je opisao tursku vlast nad kršćanima. Prevodio je i Davidove psalme (Psalmi Davidovi, 1868). Ponajviše je pisao ljubavne i domoljubne stihove (Vila Ostrožinska, 1845; Nedjeljko, 1860). Uz Vilu Ostrožinsku dodao je i kratku raspravu O krasnijem umjetnostima, u kojoj je pisao o glazbi, slikarstvu, kiparstvu, govorništvu i pjesništvu. Poslije ju je proširio i nadopunio te ju, uz drugo izdanje Vile, objavio pod naslovom Osnove estetike (1871).U Osnovi za savezno preporođenje cesarovine austrijske po načelu ustavne slobode i narodne naravstvene jednakosti (Slavenski jug, 1848) predlagao je federalno preuređenje Habsburške Monarhije na temelju etničkih granica, kao saveza slobodnih i ravnopravnih naroda (→ austroslavizam), koja bi bila korak prema općoj europskoj konfederaciji. U Osnovi je prvi put iznio načelo narodnog samoodređenja te ju je u obliku brošure tiskao na nekoliko stranih jezika, želeći europskoj javnosti pokazati moguće rješenje austrijskog pitanja. Kako su se za federativno preuređenje Monarhije zalagali i češki političari (→ palacký, františek), austroslavizam je postao misao vodilja Slavena u Habsburškoj Monarhiji u drugoj polovici XIX. stoljeća. No, kao i Palacký, razočaran austrijskom nacionalnom politikom nakon sloma revolucije 1848–49., okrenuo se panslavizmu.Smatrajući se dobrim poznavateljem života u seoskoj obiteljskoj zadruzi, u kojoj je i sam bio rođen, izdao je 1859. u Beču knjižicu Južnoslavenske zadruge (Die Hauskommunionen der Südslaven), u kojoj je opisao model te obiteljske institucije s namjerom da ga se primijeni u tadašnjem zakonodavstvu. Vjerovao je da bi se time osigurao pravni red u onodobnoj Hrvatskoj, a posebice spriječilo usitnjavanje zemljišnoga posjeda, odlazak seoskoga stanovništva u gradove te njegovo osiromašenje. Citiranje: Utješenović Ostrožinski, Ognjeslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata