Okić
srednjovjekovni utvrđeni grad Frankopana i Erd?dyja iz XII st na hridinama Plešivice
Okić-grad je srednjovjekovna utvrda u Samoborskom gorju.
Prvi pisani spomen datira iz 1193., a 1217. navodi se Jaroslav (Irislav) Okićki kao njegov prvi poznati gospodar. U vlasništvu knezova Babonića bio je od 1293. do 1327. nakon čega je bio pod kraljevskom vlašću. Sigismund Luksemburški 1393. prodao ga je Tomi Benvenjudu (de Okych) u čijem je posjedu bio do 1416. kada ga preuzimaju Frankapani. Matija Korvin ga je u drugoj polovici 15. stoljeća dao na upravljanje Ivanu Horvatu od Saga, a on ga je krajem istog stoljeća (1493.) prodao obitelji Erdődy. Bio je poprištem bitke za vrijeme Seljačke bune. Utvrda je razorena 1616., nakon što su Osmanlije u više navrata opustošile okićki kraj. Nalazi se uz Jaskanski planinarski put.
Kompleks starog grada čine dva dijela - gornji, izduljenog tlocrta glavni je stambeni prostor bez izrazite branič kule. Uz ulaz smještena je kapela romaničkog tlocrta i vodosprema. Donji dio je na znatno nižem položaju. To je ulazni i gospodarski prostor sa spremištima i štalama. Romanička osnova vrlo je rano produžena. Najstarije ziđe je tanko 77 cm, a podebljanja slijede u 15. i 16. stoljeću. Očuvani su prozori, stubište, puškarnice i zahod u debljini zida. Glavnina ziđa visoko je očuvana.
== Zaštita ==
Pod oznakom Z-3835 zavedeno je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "vojna i obrambena građevina".
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==