Pavao Gregorijanec

GREGORIJANEC, Pavao (de Gregoryancz, Gregorijanečki, od Gregorijanca; Paulus), biskup (? — ?, 21. X. 1565). Sin literata Jurja i brat podbana Ambroza. Nakon završenoga teološkog studija doktorirao crkveno pravo. God. 1540. prvi put se spominje kao kanonik lektor zagrebački, a 1544. vikar je zagrebačkog biskupa Nikole Olaha koji mu je, za svoga boravka u Beču, povjerio upravu biskupije. Prijateljevao je s P. Erdődyjem, koji je za učinjene usluge njemu i njegovu bratu Ambrozu darovao posjede u Golom Vrhu i Klinča Selima kraj Okića; darovnicu je 6. VII. 1549. potvrdio kralj Ferdinand. Kralj je Gregorijanca kao vrsna teologa i pravnika pozvao 14. III. 1549. na sabor u Požun da s ostalim stručnjacima prouči i uredi državne zakone (decreta regni), nadopuni i ispravi dotadašnje zakonske norme (Verbőczyjev Tripartit). Taj će posao, kao četvrti dio (Quadripartit), biti završen tek 1563. U Požunu je G. postao požunskim kanonikom, a bivši zagrebački biskup Olah kao egerski biskup imenovao ga je egerskim kanonikom. Zagrebačkim biskupom imenovao ga je kralj Ferdinand 4. VII. 1550, a papa Julije III. potvrdio u Rimu, gdje je 20. VII. bio posvećen za biskupa. Po povratku iz Rima kao kraljev savjetnik bio je član izaslanstava u Italiju i Njemačku. G. je 1552. u Beču nastojao dobiti novčanu i drugu pomoć za utvrđivanje grada Siska. God. 1554. premješten je na biskupsku stolicu u Győr. Svome bratu Ambrozu darovao je 1556. predij Lipljane u dubravskom kotaru. Kralj Ferdinand darovao je 14. IV. 1564. njemu i njegovu bratu Ambrozu posjed Sutjesku obitelji Golec. Nakon što je od smrti biskupa F. Frankapana 1543. Kaločka biskupija bila bez biskupa, G. je 13. IX. 1565. imenovan naslovnim nadbiskupom kaločkim. Napisao je dva povijesno-geografska djela koja su nakon njegove smrti tiskana. God. 1558. pisao je Mnemosynon u kome je u ozračju tadašnjih prilika opisao povijest ugarskih nadbiskupija i biskupija te Zagrebačke, Srijemske, Bosanske, Kninske, Modruške i Senjske biskupije, a pisao je i o najvišim državnim častima i naveo imena dužnosnika. U drugom djelu, Breviarium, ukratko je izložio ugarsku povijest od najstarijih vremena, a potom donio kratak opis pojedinih zemalja i krajeva, pa i područja između Drave, Dunava i Save. Arhivska građa o njemu nalazi se u Arhivu zagrebačkoga Kaptola (Acta capituli antiqua) i u HDA (Arhiv obitelji Oršić) u Zagrebu. DJELA: Breviarium rerum Hungaricarum historico-geographicum. U: Adparatus ad historiam Hungariae sive collectio miscellanea monumentorum ineditorum partim, partim editorum sed fugientium. Possonii, Typis Joannis Paulli Royer, a. 1735–1746, str. 81–114. — Mnemosynon sive praelati et barones cum officiis et residentiis aetate nostra. U: M. G. Kovachich, Scriptores rerum Hungaricarum minores hactenus inediti, 1. Budae Typis regiae Universitatis, 1798, 98–111.