Pavle Radić

političar, žrtva političkog atentata u beogradskoj skupštini 1928; 1880-1928

Pavle (Pavao) Radić (Trebarjevo Desno, 10. siječnja 1880. – Beograd, 20. lipnja 1928.), bio je hrvatski političar.
== Životopis ==
Pavle Radić rodio se u Trebarjevu Desnom 1880. godine. Nećak je dr. Antuna i Stjepana Radića. ↓1 Školovao se u Zagrebu i Pragu. Nakon završene trgovačke škole u Pragu službovao je u Hrvatskoj dvije godine kao pomoćni učitelj, a zatim se bavio zadrugarstvom. Prihvatio je političke ideje svojih stričeva Antuna i Stjepana Radića i pridružio se njihovoj stranci, Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci, te poslije postao i članom njezina vodstva.
Kao kandidat Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) prvi je put izabran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 1923. godine u banjolučkom okrugu. Ponovno je biran za narodnoga zastupnika 1925. i 1927. godine. Zamjenjivao je Stjepana Radića u vođenju strankom za vrijeme njegovog jednogodišnjeg boravka u inozemstvu 1923. – 1924. godine, a zatim i dok se Stjepan Radić nalazio u zatvoru, 1925. godine. Po uputi Stjepana Radića čita u Narodnoj skupštini, 27. ožujka 1925. godine, izjavu kojom stranka prihvaća Vidovdanski ustav i monarhiju. Nakon dogovora HSS-a i Radikalne stranke, ulazi u Vladu 1925. – 1926. godine kao ministar agrarne reforme. Nakon prijelaza HSS-e u oporbu radi kao ravnatelj Saveza hrvatskih seljačkih zadruga.
=== Smrt ===
Pavle Radić ubijen je u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine. Tada je radikalski zastupnik Puniša Račić iz revolvera pucao na zastupnike HSS-a ranivši Ivana Pernara i Ivana Granđu, teško ranivši Stjepana Radića koji od posljedica atentata umire u Zagrebu, 8. kolovoza 1928. godine, a ubivši Đuru Basarička i Pavla Radića.
»Kada je 20. lipnja 1928. Puniša Račić izvršio pokolj narodnih zastupnika HSS u Narodnoj skupštini, Pavle je, predosjećajući da prijeti životna opasnost Stjepanu Radiću, poletio prema svom stricu i vođi stranke da ga zaštiti, ali ga je Račić, uzviknuvši »Ha, tebe baš tražim!« jednim dobro odmjerenim metkom pogodio u donji dio srca, od čega je Pavle Radić pao na pod. Prenesen automobilom, on je pet minuta nakon dolaska u bolnicu, a pedeset i pet minuta poslije ranjavanja izdahnuo; njemu je metak okrznuo srce i izašao van.«
Ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček iz Beograda u Zagreb dovezeni su 22. lipnja 1928. godine i njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu, a sljedećega dana, 23. lipnja 1928. godine, bio je posmrtni ispraćaj i pokop.
Pokopan je u Arkadama na zagrebačkome groblju Mirogoju u zajedničkoj grobnici uz Đuru Basarička, u koju su kasnije pokopani Stjepan Radić i Josip Predavec (ubijen 14. srpnja 1933. godine u zasjedi kod Dugoga Sela) te 1953. godine Ivan Granđa.
== Literatura ==
Hrvatski leksikon, Zagreb, 1996.
Opća enciklopedija JLZ, 6. svezak, Zagreb, 1980.
== Bilješke ==
↑1 Pavle je sin njihovoga najstarijeg brata Andrije.
== Izvori ==

Radić, Pavle, hrvatski političar (Trebarjevo Desno, 10. I. 1880 – Beograd, 20. VI. 1928). Nakon završenoga školovanja u Zagrebu i Pragu, isprva bio učitelj u trgovačkoj školi u Pragu, a zatim bankovni službenik u Ogulinu, Slunju i Brinju. Za I. svjetskog rata bio je upravitelj gospodarske zadruge u Slunju. Prihvativši političke ideje svojih stričeva Antuna i Stjepana postao je članom vodstva Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS). Nakon osnutka Kraljevine SHS bio je biran za zastupnika u Narodnoj skupštini, gdje je 27. III. 1925. pročitao izjavu kojom je HRSS priznao Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđević. Bio je glavni predstavnik HSS-a u pregovorima s radikalima 1925., a 1925–26. ministar agrarne reforme u koalicijskoj radikalsko-radićevskoj vladi (vlada Narodnoga sporazuma). Ubijen je u atentatu na S. Radića i zastupnike HSS-a u Narodnoj skupštini u Beogradu. Citiranje: Radić, Pavle. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata