Petar Bakula

Osoba

Batin 24. 5. 1816. – Mostar 2. 10. 1873.

Petar Bakula (Batin, 24. svibnja 1816. – Mostar, 2. listopada 1873.) bio je hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca, prosvjetitelj, liječnik i pisac.
== Životopis ==
Osnovnu i srednju školu završio je kod franjevaca u Kreševu. U Franjevački red je ušao 1833., a za svećenika je zaređen 1839. godine. Studij filozofije i teologije završio je u talijanskom gradu Lucca. Tamo je pohađao i tečaj medicine te predavao filozofiju i teologiju. Bio je pristaša risorgimenta te je zbog svog djela Osservazioni filosofico-critiche sulla moda e lusso del giorno ossia franco-italica morao napustiti Italiju.
U Hercegovinu je bio odgojitelj franjevačkog podmlatka u Čerigaju (1846. – 1848.), župnik u Grabovici (1848.), Gradnićima (1849. – 1855.), Širokom Brijegu (1855. – 1859.) i Ružićima (1859.). Zatim je službovao kao profesor filozofije u Širokom Brijegu (1860. – 1864.), a zatim do kraja života generalni vikar biskupa Anđela Kraljevića te upravitelj katoličkih škola u Mostaru.
Kao izaslanik biskupa Rafe Barišića dobio je 1852. od Svete Stolice odobrenje za osnivanje kustodija hercegovačkih franjevaca u Mostaru. Kao franjevački poslanik je 1869. pohodio osmanskog sultana u Carigradu. Zaslužan je za osnutak prve mostarske tiskare (1871.). Također se bavio liječništvom te je bio kućni liječnik Ali-paše Rizvanbegovića.
== Djela ==
== Izvori ==
== Literatura ==
=== Članci ===
== Vanjske poveznice ==
Hercegovina za devetnaest godinah vezirovanja Hali-pašina
O francuskom i pruskom ratu god. 1870–71
Pisma sveto-izkazana od Erzegovačke redovničke čuvodržave
Pravo mudroznanje za svakog čovika
Šematizam

BAKULA, Petar, pisac (Batin kod Posušja, 24. V 1816 — Mostar, 2. X 1873). Osnovnu i srednju izobrazbu stekao je kod franjevaca u Kreševu. U Franjevački red ušao je 1833, za svećenika je zaređen 1839, nakon završena studija filozofije i teologije u talijanskom gradu Lucca, gdje je pohađao i tečaj medicine te predavao filozofiju i teologiju. Kao pristaša risorgimenta napisao je u duhu demokratskih ideja djelo Osservazioni filosofico-critiche sulla moda e lusso del giorno ossia franco-italica koje je cenzura zabranila, a B. je na zahtjev toskanskog vojvode Karla Leopolda II morao napustiti Italiju. Vrativši se u Hercegovinu, bio je odgojitelj franjevačkog podmlatka u Čerigaju (1846–1848), župnik u Grabovici (1848), Gradnićima (1849–1855), Širokom Brijegu (danas Lištica, 1855–1859), Ružićima (1859), zatim profesor filozofije u Širokom Brijegu (1860–1864), a potom do kraja života generalni vikar biskupa Anđela Kraljevića i upravitelj katoličkih škola u Mostaru. — Bio je aktivan u mnogim crkvenim i kulturnim pothvatima u Hercegovini. Kao izaslanik biskupa Rafe Barišića isposlovao je 1852. kod Sv. Stolice odobrenje da se osnuje kustodija hercegovačkih franjevaca u Mostaru. Skupljajući novčanu pomoć za gradnje školskih i crkvenih ustanova u Hercegovini, obišao je mnoge evropske gradove (München, Beč, Innsbruck, Prag, Budimpešta, Rim, Trst, Zagreb). U tom smislu objavio je apel u Narodnim novinama (1864, 142) te sâm organizirao gradnje takvih ustanova. God. 1869. pohodio je, kao franjevački izaslanik, turskog sultana u Carigradu, a zaslužan je i za osnutak prve mostarske tiskare (1871). Bavio se liječništvom te bio kućni liječnik Ali-paše Rizvanbegovića. Pisao je u prozi i stihu, kroničarsko-povijesne i filozofsko-religiozne, spise, popularno-poučna i nabožna djela te prevodio crkvene himne. Prva tiskana pjesma, Pisma sveto-izkazana (1853), prepjev je njegova povijesnog spisa Breve compendio sacro-istorico (preveden na hrvatski pod naslovom Kratak svetopovijesni prikaz o osnutku redovničko-misijske kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini te objavljen u brošuri: A. Nikić, Franjevačka knjižnica. Mostar 1981). Objavio je dva povijesna epa (o Hercegovini u doba Ali-paše Rizvanbegovića i o francusko-pruskom ratu) i dva religiozna – Pravo mudroznanje i Prodanje i život Josipa patrijarke. Njegova Politika za svakog čovika svojevrsni je leksikon narodne mudrosti. Najvrednije povijesno djelo, Schematismus topographico-historicus, izradio je s namjerom da »pomogne pri obradi potpune povijesti Hercegovine«. Na hrvatski ga je preveo V. Kosir i objavio pod naslovom Hercegovina prije sto godina (Mostar 1970), a ulomak prijevoda uvršten je u Bosansko-hercegovačku književnu hrestomatiju (Sarajevo 1974). U zadarskomu Narodnom listu 1869–1972. u nastavcima je anonimno objavljivao Razgovor između Đure i Andrije u kojem je oštro kritizirao turski režim u Bosni i Hercegovini. U franjevačkom samostanu u Mostaru čuva se osamnaest njegovih rukopisnih spisa, a važniji su: Sentenze morali e civili estratte dai quattro libri Sapienziali della S. Scrittura con annotazioni, Inno sulla creazione del mondo o del primo uomo, Colletta di diversi sonetti ed odi, Judita owero Holoferno, Sveti Pavao apostol, Pjesma o prvom stanju čovika, Uzdisanje naroda hercegovačkoga prema općoj majki Slavjanskoj i Različite pisme (prijevod 19 crkvenih himana). DJELA: Cenno storico sulla Provincia di Bosnia. Lucca 1846. — Breve compendio sacro-istorim sulle vicende della regolare-missionaria custodia e vicariato apostolico di Erzegovina. Dubrovnik 1853, 1865². — Pisma sveto-izkazana od Erzegovačke redovničke čuvodržave. Dubrovnik 1853. — I martirii nella missione francescana osservante in Erzegovina. Roma 1862. — Hercegovina za devetnaest godinah vezirovanja Hali-pašina, spievao jedan Hercegovac. Beč 1863. — Pravo mudroznanje za svakog čovika. Split 1867, 1869². — Schematismus topografico-historicus custodiae provincialis et vicariatus apostolici in Hercegovina. Split 1867, Mostar 1873. — Politika za svakog čovika. Split 1869. — Pribogoljubna bavtjenja za slišati svetu misu. Split 1869. — Četiri dila godine. Split 1871. — Prodanje i život Jozipa patrijarke. Split 1871. — O francuskom i pruskom ratu god. 1870–71. Dubrovnik 1873, 1890². — Pjesme. Dubrovnik 1890.

Bakula, Petar, hrvatski povijesni i vjerski pisac (Batina, 24. V. 1816 – Mostar, 2. X. 1873). Franjevac, studirao u Lucci, gdje je bio i profesor; bio je zatim župnik u Hercegovini (Grabovica, Gradnići, Gorica, Ružići) i gvardijan u Širokom Brijegu. Pokretač i duša svih vjerskih i prosvjetnih djela njegova doba u Hercegovini. Isticao se kao vješt graditelj i ljekarnik. Nekoliko godina skupljao po Europi i Maloj Aziji sredstva za podizanje novih samostana i škola u provinciji. Objavio oko 15 povijesnih i vjerskih djela na talijanskom, hrvatskom i latinskom jeziku, a ostavio više spisa filozofskoga i vjerskog sadržaja. Važnija djela: Pisma sveto-iskazana od Ercegovačke redodržave (1853), Hercegovina za devetnaest godina vezirovanja Hali-pašina (1863), Politika za svakog čovjeka (1869), Četiri dila godine (1871). Citiranje: Bakula, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na pisca Petra Bakulu

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na pisca
Petra Bakulu i dobiva naziv:“)

— Službeni glasnik Grada Zagreba 11/1992, pristupljeno 3. 9. 2026.