Petar Berislavić

hrvatski ban i biskup; 1475-1520

Petar Berislavić (mađ. Beriszló; Trogir, 1475. – Vražja gora (kod Korenice), 20. svibnja 1520.) bio je hrvatski ban, vesprimski biskup i vojskovođa iz roda Berislavića Trogirskih.
Istaknuo se u borbama s Osmanlijama, porazivši ih s hrvatskim velikašima Nikolom III. Zrinskim, Mihovilom Frankapanom Slunjskim, Ivanom Karlovićem i Franjom Berislavićem kod Dubice 1513. i 1520. na Plješivici, bitci u kojoj je i poginuo. Više godina uspješno je odolijevao turskim napadima na Jajce. Na ugarskom, hrvatskom, papinskom i mletačkom dvoru zalagao se za dodjelu novčanih sredstava i materijalne pomoći za obranu Hrvatskoga Kraljevstva, koju mu je udijelio samo papa Lav X.
== Životopis ==
Berislavić je rođen 1475. godine u Trogiru. Kao mladić odlazi u Ugarsku zbog nezadovoljstva životom u gradu kojim su vladali Mlečani. U Trogiru je započeo kleričko obrazovanje, koje nastavlja u Ugarskoj. Mladu misu proslavio je u rodnom Trogiru te se opet vraća u Ugarsku, u kaločku nadbiskupiju. Kaločki ga nadbiskup imenuje kanonikom. Godine 1500. zajedno s tajnikom kaločkog nadbiskupa Petra odlazi u Rim. Tamo je zagovarao nadbiskupovu kandidaturu za kardinalsku čast.
Godine 1502. imenovan je prepozitom crkve sv. Lovre u Pečuhu, a od 1503. kraljev je tajnik. Dana 14. veljače 1504. kralj Vladislav II. sklapa savez s Mlečanima za obranu od Turaka. Kako su Mlečani bili u sukobu s papom, Berislavić je u Veneciji posredovao na uspostavi mira. Kasnije je bio imenovan prepozitom crkve u Stolnom Biogradu. Za vrijeme djelovanja Cambraiske lige protiv Mlečana, na saboru u Stolnom Biogradu (1510.) isticao je kako bi zbog neraspoloženja mjesnoga pučanstva prema Mletačkoj Republici on sam mogao s malim brojem vojnika zauzeti Dalmaciju.
Godine 1512. imenovan je vesprimskim biskupom. Usporedno je imenovan kraljevim rizničarem, a od 1513. bio je hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban. Berislavić se pozabavio obranom hrvatskih područja od turskih napada. U više mu je navrata pomagao papa Lav X., opskrbljujući ga hranom, oružjem i novcem. Kod Dubice Berislavić, s Nikolom Zrinskim, Mihovilom Frankapanom Slunjskim, Ivanom Karlovićem i jajačkim banom Franjom Berislavićem, odnosi veliku pobjedu nad Turcima. Kralj ga za nagradu imenuje vranskim priorom i županom dubičkim. Doznavši za pobjedu kod Dubice, papa Lav X. šalje mu blagoslovljeni mač i kalpak.
Više je puta zalagao dijelove priorata za obranu Hrvatske. Potkraj 1514. godine obratio se za pomoć Dubrovniku, tražeći da isplatu trogodišnjega tributa od 1500 dukata što su ga bili dužni davati ugarsko-hrvatskom kralju. Od pape je više puta dobivao pomoć u žitu, streljivu i novcu. Berislavić je također poslao svojega poslanika Tomu Nigera na papinski i carski dvor.
U zimu 1518. godine uspio je s oko 4000 konjanika i 6000 pješaka prodrijeti u Bosnu te opskrbiti Jajce. Isto će ponoviti 1519. godine. Krajem 1519. ponovno šalje Tomu Nigera, s papinom preporukom caru Karlu V. u Bruxelles. Kada je preko Bihaća krenuo u pomoć Drežniku dočuo je kako se jedan turski odred sklonio u Vražju goru. Uspijeva unišiti taj odred, ali zaostavši za glavninom vojske, pogiba u borbi s turskom zasjedom.
Stradao je 20. svibnja 1520. u sukobu s Turcima. Mrtvo su mu tijelo odnijeli u Bihać, a zatim, po nalogu Petrova ujaka biskupa Ivana Statilea, u Vesprim, gdje ga pokopaše kraj ostalih vesprimskih biskupa.
== Počasti ==
Na stogodišnjicu smrti, Ivan Tomko Mrnavić objavio je u Mletcima njegov životopis.
Reljef s likom Berislavića izradio je Ivan Meštrović za gradsku ložu u Trogiru.
== Galerija ==
== Izvori ==
== Literatura ==
=== Članci ===
== Vanjske poveznice ==
Ostali projekti
Mrežna mjesta
Članci o Petru Berislaviću na portalu Informativne katoličke agencije (IKA)

BERISLAVIĆ, Petar, hrvatski ban (Trogir, 1475 — Vražja gora kod Korenice, danas Titova Korenica, 20. V 1520). Sin je Ivana i Mandaljene Statileo (Statilić). Izabravši svećeničko zvanje, odlazi iz Trogira u Ugarsku. God. 1501. spominje se kao kaločki kanonik, 1502–1507. bio je prepošt crkve Sv. Lovre u Pečuhu, zatim prepošt u Stolnom Biogradu i od 1512. vesprimski biskup. Usporedo je obavljao državne funkcije; 1504. bio je kraljev tajnik, 1512. imenovan je kraljevim rizničarem, a 1513. postao je hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban (potkraj godine naziva se prefectus banatus, a 1514. je pravi ban). — U doba djelovanja Cambraiske lige protiv Mletaka, kada je ona, nastojeći predobiti hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića, potaknula vraćanje mletačke Dalmacije pod njegovu vlast, B. je 1510. na saboru u Stolnom Biogradu isticao kako bi on zbog neraspoloženja pučanstva prema Mlečanima sâm mogao s malo vojske zauzeti Dalmaciju. Tada je bio izabran u povjereništvo koje je imalo pregovarati s mletačkim izaslanikom o dobrovoljnoj predaji Dalmacije, a kada do pregovora nije došlo i kad je sabor zaključio da se pristupi Ligi, B. je bio član poslanstva caru Maksimilijanu u Konstanz radi utanačenja ratne osnove. U vrijeme promijenjenih međunarodnih prilika, kad je papa Julije II organizirao Svetu ligu i nagovorio Vladislava II da joj pristupi, kralj je u Rim potkraj 1511. poslao Berislavića. Kao ban B. se odlučno prihvatio obrane hrvatskih zemalja protiv Turaka. Skupivši znatnu vojsku i uz novčanu pomoć Lava X (50 000 dukata), on je zajedno s Nikolom Zrinskim, Mihovilom Frankapanom Slunjskim, Ivanom Karlovićem i jajačkim banom Franjom Berislavićem teško porazio bosanske Turke u bitki kod Dubice, između Une i Kupe, 16. VIII 1513. Za taj uspjeh, koji je daleko odjeknuo, Papa ga je obdario mačem i šeširom, a Vladislav II imenovao vranskim priorom i dubičkim županom. Velik prihod priorata B. je upotrijebio za obranu Hrvatske, za što je zalagao i neka svoja imanja. Namičući novac B. je potkraj 1514. poslao vesprimskog kanonika Petra u Dubrovnik da dobije redovitu godišnju zaštitninu, koju je Dubrovnik plaćao hrvatsko-ugarskom kralju, i izvanrednu novčanu pomoć; Petar je isposlovao samo trogodišnju zaštitninu od 1500 zlatnih forinta. Veću pomoć dobio je od Pape u žitu, streljivu, topovima i novcu. U svibnju 1515, na ponovljene turske napade, odgovorio je protuudarom i bio teško poražen kod Novigrada (ne zna se pouzdano je li riječ o Novigradu na Uni ili u Dalmaciji). Taj je poraz omogućio Turcima da oslabe obranu Jajca zauzimanjem nedalekih utvrda Bočac i Jezero. O opskrbi Jajca raspravljalo se na saboru Kraljevine Slavonije u Čazmi kolovoza 1515. B. je, osim toga, uzalud tražio hranu od zagrebačkoga Kaptola i u Sloboštini kod Pleternice pokušao organizirati opskrbu Jajca potrebnim zalihama hrane i ratnog materijala, što mu je najposlije te godine i uspjelo. U ožujku 1516. poslao je iz Budima svojega biskupskog zamjenika Tomu Nigera s pismenom porukom papi Lavu X u Rim tražeći pomoć. Papa mu je udovoljio više prenošenjem poziva evropskim vladarima a manje materijalnom pomoći. U pismima francuskom kralju Franji I i poljskom kralju Žigmundu I Papa naziva Berislavića i potkraljem Hrvatske (praefecti Croatiae Pannoniaeque proregis, odnosno Dalmatiae et Croatiae bani seu viceregis); poslije se uobičajilo hrvatskog bana držati kraljevim zamjenikom u Hrvatskoj. Nakon dolaska kralja Ludovika II na hrvatsko-ugarsko prijestolje B. nije na saboru u Budimu 1516. potvrđen za bana, ali je ipak potkraj godine bio ban, i na saboru Kraljevine Slavonije izborio raspisivanje izvanrednog poreza za opskrbu krajiških utvrda. U travnju 1517. ponovno je nametnut izvanredni porez za obranu kraljevstva, a za to je i od Gradeca dobio 300 zlatnika povrijedivši gradske povlastice. B. je boraveći u Zrinu u lipnju 1517. uspio privoljeti Nikolu Zrinskog i Franju Berislavića da uspostave i održavaju straže na potrebnim mjestima. Zimi 1518. uspio je B. s oko 4000 konjanika i 6000 pješaka prodrijeti u Bosnu, poraziti tursku vojsku i opskrbiti Jajce, ali nije uspio zauzeti Bočac i Jezero. Poslije je bez većeg uspjeha ratovao kod Skradina. Na početku 1519. ponovno je uspio opskrbiti Jajce hranom i ratnim potrepštinama. Kako su se staleži odupirali izvanrednim nametima, B. se opet obraća Lavu X šaljući mu potkraj 1519. Tomu Nigera, koji je iduće godine, kada je B. već bio mrtav, s Papinom preporukom po istom poslu otputovao caru Karlu V u Bruxelles. Kad su Turci. 1520. učestalo prelazili hrvatsku granicu i pustošili po Hrvatskoj od Krbave i Une na zapad sve do Senja, zatekao se B. u Otočcu. Odatle je preko Bihaća krenuo u pomoć Drežniku. Budući da je dočuo kako se manji turski odred sklonio u Vražju goru, skrenuo je da ga uništi. U tome je uspio, ali je, zaostavši za svojom glavninom, poginuo u borbi s turskom zasjedom. Pokopan je u Vesprimu. — B. se istaknuo kao vješt vojni zapovjednik, a napose kao prethodnik i začetnik organiziranja krajine protiv Turaka. Surađivao je i prijateljevao s mnogim istaknutim ljudima podrijetlom iz Dalmacije, među kojima su neki bili protumletački orijentirani (F. T. Andreis, I. Statileo, T. Niger, M. Marulić i dr.). Rođak po majci, A. Vrančić, kojega je B. bio doveo k sebi u Vesprim, odužio mu se započevši njegov životopis, ali ga nije dovršio, već se tim bilješkama poslužio I. T. Mrnavić. Reljef s Petrovim likom izradio je I. Meštrović za gradsku ložu u Trogiru. LIT.: Ivan Tomko Mrnavić: Vita Petri Berislavi Bosnensis, episcopi Vesprimensis, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae Bosnaeque bani. Venetiis, Apud E. Deuchinum 1620. — Matija Mesić: Hrvati na izmaku XV i na početku XVI vieka. Književnik, 2(1865) 2, str. 203–217. — Isti: Banovanje Petra Berislavića za kralja Ljudevita II. Rad JAZU, 1868, 3, str. 1–64. — Isti: Građa mojih razprava u »Radu«. Starine, 1873, 5, str. 165–181, 186, 189, 192, 196, 223. — Rudolf Horvat: Ban Petar Berislavić. Hrvatska Danica, 1(1904) 9/10, str. 143–145. — Ferdo Šišić: Dvije izprave o Petru Berislaviću. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 6(1904) str. 135–136. — Lajos Thallóczy: Povijest banovine, grada i varoši Jajca 1450–1527. Zagreb 1916. — Marko Perojević: Petar Berislavić za oslobođenje Dalmacije. Jadran (Split), 2(1920) br. 81–96. — Ljubo Karaman: Meštrovićev ban Berislavić u Trogirskoj loži. Hrvatski dnevnik, 1(1936) 22, str. 9. — Ante Belas: Reljefni spomenik Petra Berislavića, biskupa i hrvatskog bana u Trogiru. Hrvatski glasnik, 2(1939) 182, str. 9–10. — Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović: Isprave u Arhivu JAZU. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1961, 4, br. 4112, 4116, 4124, 4129, 4134, 4138, 4144, 4150, 4161, 4177, 4180–4183, 4186, 4190–4192, 4194. — András Kubinyi: Beriszló Péter és budai szerplése. Budimpešta 1962. — Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962³. — Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1973², 281, 289, 291, 301–302, 306–311, 320, 333–345. — Nada Klaić: Povijest Zagreba, 1. Zagreb 1982.

Berislavić, Petar (Beriszló), hrvatski ban i diplomat (Trogir, 1475 – Vražji vrtal ili Vražja gora kraj Korenice, 20. V. 1520). Pripadao trogirskoj obitelji Berislavić koja se u historiografiji naziva Berislavići Trogirski. Školovanje za svećenika započeo u Trogiru te nastavio u Ugarskoj. Od 1501. obnašao visoke crkvene dužnosti u Ugarskoj (kaločki kanonik, pečuški i stolnobiogradski prepošt) te je 1512/13. postavljen za vespremskog biskupa. Uz crkvene položaje postigao visoke državne funkcije (1503. kraljev tajnik, 1512. rizničar) te sudjelovao u diplomatskim misijama u Rimu i Mletačkoj Republici. U doba rata Cambraiske lige protiv Mlečana predlagao organiziranje protumletačke pobune u Dalmaciji (1510) i bio član povjerenstva koje je trebalo pregovarati s Mlečanima da mirnim putem predaju Dalmaciju. Nakon neuspjelih pregovora poslanik kod cara Maksimilijana I. te kod pape Julija II. radi dogovora o ratnoj osnovi. Kada je postavljen za hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog bana 1513., intenzivno je djelovao na ustroju protuosmanske obrane u Hrvatskoj i pronalaženju sredstava za njeno financiranje te se smatra prethodnikom organizacije Vojne krajine. Koristeći se novčanom pomoći pape Lava X., okupio je znatnu vojsku pa uz pomoć hrvatskih velikaša Nikole III. Zrinskoga, Mihovila Frankapana Slunjskoga, I. Karlovića i jajačkoga bana Franje Berislavića teško porazio osmansku vojsku kraj Dubice u kolovozu 1513. Kralj Vladislav II. Jagelović postavio ga je za vranskoga priora i dubičkoga župana. Za daljnju obranu kraljevstva sredstva prikupljao od prihoda priorata, dubrovačke zaštitnine i papinske pomoći. U svibnju 1515. Osmanlije su ga porazili kraj Novigrada, a to je otežalo obranu Jajca. Sazvao slavonski sabor radi pomoći Jajcu i razvio diplomatsku aktivnost kako bi u europskim zemljama (Francuska, Poljska) pribavio pomoć za borbu protiv Osmanlija. Na slavonskim saborima 1516. i 1517. ishodio raspisivanje izvanrednoga poreza za obranu kraljevstva. Zimi 1518. prodro u Bosnu i opskrbio Jajce hranom, a to je ponovio i sljedeće godine. U svibnju 1520. porazio Osmanlije kraj Vražjeg vrtla na Ličkoj Plješivici, ali je u tom sukobu i poginuo. Pokopan je u katedrali u Veszprému. Svojim djelovanjem znatno ojačao položaj hrvatsko-dalmatinsko-slavonskoga bana i njegov međunarodni ugled. Održavao prijateljske veze s mnogim humanistima iz Dalmacije (Toma Niger, Marko Marulić i dr.). Ivan Tomko Mrnavić objavio je 1620. u Veneciji njegov životopis koristeći se, prema nekim tvrdnjama, Berislavićevom nedovršenom biografijom koju je napisao Antun Vrančić. Citiranje: Berislavić, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata