Petar Grgec

književnik i katolički publicist; 1890-1962

GRGEC, Petar, pisac i prevoditelj (Kalinovac, 15. II. 1890 — Zagreb, 22. VIII. 1962). U Travniku završio isusovačku Klasičnu gimnaziju 1909. Filozofiju i klasičnu filologiju diplomirao 1927. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student 1912–13. uređivao reviju Luč te Hrvatsku prosvjetu 1914. Za I. svjetskog rata kao austro-ugarski časnik borio se na Soči i dospio u talijansko zarobljeništvo. Profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu 1925–41, ravnatelj I. realne gimnazije 1941–45. Na robiji u Lepoglavi 1945–51. Bio je ugledan katolički laik, pisac katoličkoga nadahnuća, pjesnik, esejist, folklorist, biograf, kritičar, memoarist i prevoditelj. God. 1907. javlja se satirom Veleum u travničkom Smilju pod pseudonimom Hridoslav Ratarević. Napisao je stotinjak rasprava, ocjena i prikaza o recentnoj hrvatskoj književnosti s posebnim osvrtom na pisce katoličkoga duhovnog ozračja i objavio ih u zbornicima, časopisima, kalendarima i novinama Travnička spomenica (1908), Luč (1909–13, 1916–17, 1921–22, 1924–35), Hrvatska (Zagreb 1912), Prosvjeta (Zagreb 1912), Hrvatska prosvjeta (Zagreb 1914, 1916, 1919–21, 1923, 1925, 1928, 1934–36), Novine (Zagreb 1914–16), Narodna politika (1919–28), Seljačke novine (1919, 1926, 1928–31), Krijes (1920–21), Seljački kalendar (1920–23, 1925, 1927–29), Zora–Luč (Beč—Ljubljana 1920–21), Čas (Ljubljana 1921), Narodna straža (1922), Nova revija (Makarska 1922, 1924–25, 1929–31), Danica, koledar (1923, 1928–29, 1934, 1936–38, 1940), Katolički list (1924, 1927–28, 1930, 1935–38, 1943), Pučki prijatelj (Krk—Pazin—Trst 1924), Glasnik sv. Ćirila i Metoda (1925), Mladost (Zagreb 1925–27), Narodna sloboda (Mostar 1925, 1930), Socialna misel (Ljubljana 1925), Zadruga, koledar (1925–27, 1930, 1932), Hrvatski zadrugar (1926, 1933, 1937–38), Jadran (Split 1926, 1928), Hrvatska obrana (Osijek 1927), Glasnik Sv. Josipa (1928), Hrvatske novine (Beč 1928, 1931), Kalendar sv. Franje (1928, 1931), Selo i grad (1928–33), Duhovni život (1929, 1931, 1935, 1938–39), Hrvatska straža (1929–40), Obitelj (Zagreb 1929, 1932, 1934–37, 1940–41, 1944), Nastavni vjesnik (1930–31, 1941–42), Almanah Gospe Lurdske (1931), Knjižarstvo (1931), Hrvatski zagorski kalendar (1932), Kalendar sv. Ante (1932–36, 1939–43), Katolički svijet (1932), Katolički tjednik (1932), Večernja pošta (1932), Naša domovina (Zagreb 1933), Jutarnji list (1934), Napredak (Zagreb 1934–39), Kalendar Gospine krunice (1935–36), Napretkova uskrsna knjiga (1935), Hrvatska revija (1936), Hrvatski Zagorac (1936), Klasje naših ravni (1936), Žumberačke novine (1936), Časti i dobru zavičaja (1937), Katolička riječ (1937), Požeške novine (1937), Seljačka omladina (1937–39), Hrvatski socijalni tjedan (1938), Obzor (1938), Hrvatski list (Osijek 1939–40), Hrvatski ženski list (1939, 1941–43), Nastavni vjesnik (1939–43), Novi ženski list (1939), Subotičke novine (1939), Zlatno klasje (1939), Život s Crkvom (1939), Glasnik sv. Josipa (1940), Mladika (Gorica—Prevalje—Celje—Ljubljana 1940), Hrvatski narod (Zagreb 1941–45, 1949), Hrvatsko kolo (Zagreb 1941–42), Proljeće (Zagreb 1941–42), Književni tjednik (1942), Nedjelja (Zagreb 1942–43), Nova Hrvatska (Zagreb 1942–45), Croatia sacra (1943), Hrvatsko selo (1943–44), Prosvjetni život (1943–44), Spremnost (1943–45), Graničar (Zemun 1944), Novi list (Zagreb 1944), Vienac (1944), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1945). Urednik Sela i grada 1927–31, Seljačke omladine 1939. Od njegovih publicističkih radova ističu se socijalna rasprava Temelji društva, životopis Jurja Husa Od Hrvatske do Indije, povijesna kronika Sveta Hrvatska, studija o Matiji Gupcu i članci o hrvatskim junacima i svecima. Posmrtno mu je objavljena rasprava o Augustinu Kažotiću te životopis jednoga od prvaka hrvatskoga katoličkog pokreta R. Eckerta. Među proznim radovima zapaženi su pučka pripovijest Gospodin Rafo iz podravskoga seljačkog života i putopis Kod namjesnika Kristova. Zanimljivu književnu i dokumentarnu građu sadržavaju njegove ratne uspomene Jugoslavenski argonauti, Topovi su grmjeli, Krvava služba, U paklenom trokutu te rukopis Između puške i pera. Posmrtno je objelodanjena oveća sonetna zbirka Bijeg u djetinjstvo nadahnuta čežnjom za djetinjim svijetom i starinskim životom. Prikupio je zbirku povijesnih i domoljubnih pjesama Stare slave djedovina (Zagreb 1924), uređivao Knjižnicu općeg znanja, priredio za tisak djela katoličkih književnika N. Jenka (E. Matića), I. Poljaka, M. Pavelića, Đ. Sudete. Baveći se narodnim pjesništvom, predložio je izvornu metodu podjele pjesama na cikluse, nasuprot Karadžićevoj podjeli na muške i ženske pjesme. Iznio je zanimljive sudove o hrvatskim bugaršticama, romanci Marina kruna, muslimanskom narodnom pjesništvu i crnačkoj poeziji. Važniji su dio te djelatnosti knjige o razvoju hrvatske usmene književnosti Na izvorima pjesništva, Razvoj hrvatskog narodnog pjesništva te izbor Hrvatske narodne pjesme. Na hrvatski je preveo Pregljeve Božje međaše (Zagreb 1926), Newmanovu Kalistu (Zagreb 1927) i Werfelovu Pjesmu o Bernardici (Zagreb 1970). Bio je predsjednik Kola hrvatskih književnika i »Domagoja« a 1941–45. član središnjeg uredništva Hrvatske enciklopedije. Djelatno je bio vezan uz Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, kojemu je od 1921. bio i odbornikom. Ono je objavilo većinu njegovih knjiga i brošura, a u svojim periodicima objavljivalo je i brojne njegove priloge. Potpisivao se i kao Apolemos, Petrina, Podravac i Guslar Kroničar. DJELA: Jugoslavenski argonauti. Zagreb 1919. — Kršćanstvo, liberalizam i komunizam. Zagreb 1920. — Temelji društva. Zagreb 1923. — Kod namjesnika Kristova. Zagreb 1925. — Gospodin Rafo. Zagreb 1927, Gorica 1929², Zagreb 1997³. — Novo doba hrvatskog naroda (pseud. Podravac). Zagreb 1927. — Meksički mučenici. Zagreb 1928. — Hrvatski Job šesnaestoga vijeka, ban Ivan Karlović. Zagreb 1932. — Od Hrvatske do Indije. Zagreb 1933, Wien 1963. — Matija Gubec, borac i mučenik za prava hrvatskih seljaka. Zagreb 1936. — Sveta Hrvatska. Zagreb 1938. — Časni sluga božji fra Šimun Filipović. Šibenik 1939. — Krvava služba. Zagreb 1940. — Na izvorima pjesništva. Zagreb 1940. — U paklenom trokutu. Zagreb 1940. — Topovi su grmjeli. Zagreb 1941. — Razvoj hrvatskog narodnog pjesništva. Zagreb 1944. — Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba. Zagreb—Dubrovnik 1963. — Požežanin Ignacij Pokajezen. Slavonska Požega 1965. — Bijeg u djetinjstvo. Zagreb 1972. — Dr. Rudolf Eckert. Zagreb—Rijeka 1995.

Petar Grgec (Kalinovac, 15. veljače 1890. – Zagreb, 22. kolovoza 1962.), pisac katoličkoga nadahnuća, kulturni djelatnik, hrvatski politički uznik, političar, zauzeti katolički laik, pjesnik, esejist, folklorist, biograf, enciklopedist, kritičar, memoarist i prevoditelj.
== Životopis ==
U Travniku je završio isusovačku Klasičnu gimnaziju 1909. Filozofiju i klasičnu filologiju diplomirao je 1927. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student 1912. – 1913. uređivao časopis Luč te Hrvatsku prosvjetu 1914.
Za I. svjetskoga rata kao austro-ugarski časnik. Službovao je kod 37. pučkoustaškog bataljona iz moravskoga grada Znojma. Početkom svoje vojne službe sudionik u teških bitaka kod Tržića (Monfalcone). Od Božića 1915. godine raspoređen je u postrojbu pomorskog pješaštva koja je bila razmještena u tršćanskom primorju, između Trsta i Kopra, na širem prostoru oko sela Svetoga Florijana. Uzdao se u nadbiskupa Bauera, sveuč. prof. dra Đure Arnolda i još nekih drugih osoba da će ga izvući iz ratnog pakla bojišta, ali bezuspješno. Ne bi li to isposlovao, na dopustima se nalazio s prijateljima, većinom djelatnim članovima Hrvatskog katoličkog pokreta, Petrom Roguljom, Milkom Kelovićem, Augustinom Gostinčarom, Ferdom Galovićem, Jankom Šimrakom, a radi izvlačenja s bojišta pokušao je to riješiti posjetom profesora Ferdi Rožiću te Velimiru Deželiću starijem.
Borio se u bitci na Soči i dospio u talijansko zarobljeništvo. Interniran na Siciliji i Noceri Umbri. U Zagreb se je vratio preko Soluna, i vratio se publicistici i književnosti. Profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu 1925. – 1941., ravnatelj I. realne gimnazije 1941. – 1945.
Član Društva sv. Jeronima od 1921. godine, u kojem je napredovao do člana UO. Za vrijeme postojanja NDH surađivao je u objavljivanju ustaških publikacija. Urednikom je djela prominentnih katoličkih književnika Narcisa Jenka, Izidora Poljaka, Milana Pavelića i Đure Sudete. Uređivao je Riječke novine, Narodne novine i Seljačku omladinu. Pisao prikaze, članke o hrvatskim junacima i svecima, prikupio zbirku povijesnih i domoljubnih pjesama Stare slave djedovina, bavio se i narodnim pjesništvom (podijelio pjesme na cikluse), autor zanimljive prosudaba u svezi s hrvatskim bugaršticama, pjesništvom hrvatskih muslimana i crnačkom poezijom.
Angažiran u politici. U međuratnom razdoblju djelatan u vodstvu Hrvatske pučke stranke. Kad je ta stranka ukinuta, učlanio se u HSS gdje je bio obični član.
OZNA ga je uhitila 23. svibnja 1945. U srpnju te godine osuđen je na deset godina gubitka građanskih prava te na sedam godina robije, koju je izdržao u Lepoglavi i Staroj Gradiški.
Umro je 1962. godine. Sprovod mu je vodio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper.
== Djela ==
Dodatni opisi prema:
Jugoslavenski argonauti: (istinita slika iz talijanskog ropstva), Zagreb, 1919.
Kršćanstvo, liberalizam i komunizam, Zagreb, 1920.
Temelji društva, socijalna rasprava, Zagreb, 1923.
Kod namjesnika Kristova, putopis, Zagreb, 1925. (elektronička inačica)
Gospodin Rafo: priča iz Podravske krajine, pučka pripovijest, Zagreb, 1927.; Gorica 1929.; Zagreb, 1997.
Novo doba hrvatskog naroda (pseud, Podravac), Zagreb, 1927.
Meksički mučenici, Zagreb, 1928.
Hrvatski Job šesnaestoga vijeka: ban Ivan Karlović, Zagreb, 1932.
Od Hrvatske do Indije: lutanja i putovanja Jurja Rasinjanina, životopis Jurja Husa, Zagreb, 1933., Wien 1963.
Matija Gubec: borac i mučenik za prava hrvatskih seljaka, Zagreb, 1936.
Sveta Hrvatska: povijesna kronika, Zagreb, 1938.; Zagreb, 1989.
Časni sluga božji fra Šimun Filipović, Šibenik 1939.
Ratne uspomene, 2 sv., Dio 1: Krvava služba, Dio 2: U paklenom trokutu, Zagreb, 1940.
Na izvorima pjesništva, Zagreb, 1940. (djelo o razvitku hrv. usmene književnosti, nagrađen državnom nagradom za ovo djelo)
Topovi su grmjeli: iz ratnih uspomena, Zagreb, 1941.
Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva: književno-poviestne razprave, Zagreb, 1944.
Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba, Zagreb-Dubrovnik, 1963.
Požežanin Ignacij Pokajzen: 1753-1816: slava i dragulj zagrebačkog svećenstva, Slavonska Požega, 1965.
Bijeg u djetinjstvo, Zagreb, 1972.
Legende o kraljici Jeleni, Zagreb, 1976. (suautor J. Marinov; J. Marinov je pseudonim Vojmila Rabadana)
Dr. Rudolf Eckert, Zagreb-Rijeka, 1995.
Katolicizam, kultura i politika: članci, govori, studije, prir. i predg. napisao Vladimir Lončarević, Zagreb, 2007.
Između puške i pera, neobjavljeni rukopis,
== Citati ==
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Grgec, Petar, Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 17. prosinca 2014.
Davor Dijanović, Petar Grgec: Katolicizam kao čvrst temelj književnog i političkog djelovanja, www.hkv.hr, pristupljeno 17. prosinca 2014.

Grgec, Petar, hrvatski književnik i publicist (Kalinovac kraj Đurđevca, 15. II. 1890 – Zagreb, 22. VIII. 1962). Diplomirao filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1927. Sudjelovao u I. svjetskom ratu. Bio je profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. Uređivao je dnevnik Narodna politika, almanah Selo i grad i ediciju Knjižnica općeg znanja Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima. Ideolog hrvatskoga katoličkog pokreta. Pisao je pjesme (Novo doba hrvatskog naroda, 1925; Bijeg u djetinjstvo, 1972., s bibliografijom), roman Gospodin Rafo (1927), eseje, ratne uspomene i publicistička djela (Jugoslavenski argonauti, 1919; Kršćanstvo, liberalizam i komunizam, 1920; Hrvatski Job, 1932; Božji bjegunac, 1934). Posebno se bavio usmenim pjesništvom (Na izvorima pjesništva, 1940; Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva, 1944) upućujući na njegove izražajne pjesničke kvalitete. Prevodio sa slovenskoga, njemačkog i talijanskog jezika. Citiranje: Grgec, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na književnika Petra Grgeca

(doslovno iz odluke: „Jošavska ulica, imenovana 1935. godine, preimenuje se u spomen na književnika Petra Grgeca i dobiva naziv“)

Wikipedia Wikidata