Petar Preradović

pjesnik i preporoditelj; 1818-1872

Preradović, Petar, hrvatski pjesnik (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. III. 1818 – Fahrafeld, Austrija, 18. VIII. 1872). Otac mu je bio austrijski podčasnik pa ga je majka, nakon očeve smrti (1828), poslala 1830. u Vojničku akademiju u Bečko Novo Mjesto, koju je završio 1838. Kao časnik službovao je u Milanu, Zadru, Zagrebu, Cremoni, Beču i drugim mjestima Habsburške Monarhije, a sudjelovao je u gotovo svim tadašnjim ratnim pohodima austrijske vojske. Karijeru je završio u činu generala, a početkom 1850-ih bio je pobočnik bana J. Jelačića. Pjesme je počeo pisati na njemačkom jeziku, za vrijeme školovanja (Požar u Novom Mjestu – Der Brand von Neustadt, 1834). S preporodnim idejama upoznao ga je I. Kukuljević Sakcinski 1840., a za boravka u Veneciji 1843. napisao je svoju prvu hrvatsku pjesmu (Poslanica Špiri Dimitroviću). Nakon premještaja u Zadar priključio se krugu oko A. Kuzmanića i 1844. u prvom broju Zore dalmatinske objavio budnicu Zora puca. Dobar prijam prvih pjesama učvrstio ga je u odluci da postane hrvatskim piscem, premda je bio nezadovoljan svojim znanjem materinskoga jezika.Kao mladi pjesnik na njemačkom jeziku (Prošlost – Vergangenheit; Sadašnjost – Gegenwart; Budućnost – Zukunft; Portret razbojnika – Das Porträt des Banditen) Preradović se profilirao na predromantičkim i romantičkim uzorima (J. W. Goethe, F. Schiller, G. G. Byron). Njemačka poezija ispunjena je motivima čežnje i idealima »srca«, a okušao se i u baladnoj formi s egzotičnom tematikom (Djevojka uskokinja – Das Uskoken-Mädchen). Iz ranoga razdoblja potječe i jedan dio Preradovićeva ljubavnoga kanconijera Pjesme Lini (Lina-Lieder), dovršen oko 1850.Druga faza stvaralaštva i prijelaz na hrvatski idiom iz zbirke Prvenci (1846) ujedno je i postupni prelazak na jednostavniju poetiku, pri čem romantički individualizam i »svjetsku bol« nadomještaju kolektivni ideali predočeni budničkom i didaktičnom lirikom (Pjesma suncu, Braća, Djed i unuk) ili stilizacijama folklorne poezije (Primorske pjesmice). Drugi dio lirskog opusa čine domoljubne ili intimističke tužaljke (Žalostinke, Miruj, miruj srce moje, Putnik). Nakon premještaja u Zagreb objavio je zbirku Nove pjesme (1851), koju kritika uglavnom smatra kreativnim padom s obzirom na prijašnju liriku. Premda je načelno ostao na istim poetičkim polazištima, u Novim pjesmama pesimističniji je i sklon fatalizmu (Moja lađa, Crni dan, Nada). Izmijenjene okolnosti i slabljenje preporodnoga zanosa doveli su do gubitka povjerenja u društvenu funkciju poezije i vezu između pjesnika i zajednice (Pjesnikova kob, Slijepac Marko). Iz toga razdoblja potječe i Preradovićeva jedina drama Kraljević Marko, pisana 1847–48. i djelomično objavljena u Nevenu 1852. Razdijeljena u 22 prizora, pisana stihom i prozom, pod utjecajem Goetheova Fausta i Mickiewiczeva Dušnoga dana, drama oscilira između romantičke fantastike, pučkih vjerovanja i didaktičnih teza o narodnom prosvjetljenju i južnoslavenskom (»ilirskom«) jedinstvu.Treća, završna faza obilježena je pjesnikovim svjetonazorskim zaokretom prema religiozno-spiritualnomu misticizmu i priklanjanju duljim, narativnim sastavima, među kojima su Pustinjak i Lopudska sirotica ostali nedovršeni. U najpoznatijim pjesničkim pripovijestima (Zmija, Mujezin) orijentalni imaginarij iskorišten je kao podloga za izvođenje općenitijih životnih pogleda s jasno izraženim pesimističnim porukama. Najambicioznije je djelo iz toga razdoblja religiozni deseterački spjev Prvi ljudi (Leptir, 1862) u četiri pjevanja. Neortodoksno se služeći kršćanskim mitom o stvaranju čovjeka kao alegorijom, Preradović je iznio svoje mističko-spiritualno naučavanje o ljubavi i milosrđu kao putu čovjekova uzdizanja do transcendencije. Na sličnim svjetonazorskim pretpostavkama, a pod utjecajem ideja J. G. Herdera i J. Kollára, počivaju i Preradovićeve pjesme koje ispovijedaju metafizičku vjeru u slavensku svjetskopovijesnu misiju (Slavjanstvu, 1865; Zvanje Slavjanstva, 1869).Obogativši domaće pjesništvo nizom žanrova i oblika, Preradović je bio izrazito cijenjen pjesnik u svoje doba. Cijelo XIX. stoljeće, uz I. Mažuranića i S. Vraza, bio je neprijeporno središte hrvatskoga književnoga kanona, sa statusom nacionalnog barda. U XX. stoljeću javili su se i kritičniji sudovi o njegovu djelu, ali se i danas ubraja u najznačajnije pjesnike hrvatskog romantizma. Citiranje: Preradović, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.) bio je general, hrvatski pjesnik i prevoditelj. Smatrao se Hrvatom. ↓3 Jedan je od najplodnijih i najcjenjenijih književnika hrvatske književnosti svoga doba. Ubraja se u najznačajnije pjesnike hrvatskoga romantizma.
== Životopis ==
Rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine u obitelji oca Ivana Preradovića i majke Pelagije rođene Ivičić. U obitelji Ivana i Pelagije Preradović pokraj sina Petra bile su još dvije kćeri, Marija (20. prosinca 1812. – 25. veljače 1867.) i Ana (11. veljače 1820. – 5. travnja 1822.). Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, vojni dočasnik, i Đurđevcu. Nakon očeve smrti, 1828. godine, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik. Vojničko školovanje završio je 1838. godine i onda je kao poručnik odaslan u Milano. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na "povratak" materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Godine 1843. biva premješten u Zadar gdje je iste godine napisao prvu pjesmu na hrvatskom jeziku pod naslovom "Poslanica Špiri Dimitroviću". Na zamolbu Ante Kuzmanića, koji je tada bio urednikom Zore dalmatinske, napisao je za prvi broj toga lista (1. siječnja 1844.) pjesmu "Zora puca, biche dana". Pjesmu je u svojoj Danici odmah objavio i Ljudevit Gaj. Uz Antu Kuzmanića Zoru dalmatinsku prvih je godina njezina izlaženja uređivao i Petar Preradović, no zbog toga što je bio austrijski časnik nije se smio potpisati kao urednik. Od tada sustavno nastavlja svoj pjesnički rad na hrvatskom jeziku a zalagao se je i za prihvaćanje Gajeva pravopisa u južnoj Hrvatskoj.
Godine 1848. ponovno je premješten u Italiju a rujna iste godine otputovao je na dopust u Dubrovnik i u Dubrovniku se je u listopadu vjenčao sa Zadrankom Pavicom de Ponte. Godine 1849. premješten je u Zagreb gdje je pridijeljen bojnom odsjeku Banskog vijeća. Stigavši u Zagreb javlja prijatelju Kukuljeviću Sakcinskome: "Kolika je moja radost što sam ovdje u miloj domovini, za kojom težih toliko godina, to ti iskazati ne mogu". Ukazom bana Josipa Jelačića imenovan je, 1851. godine, podnačelnikom bojnog odsjeka i banovim pobočnikom. Krajem 1852. godine premješten je u Cremonu, 1853. godine u Veronu, a u rujnu iste godine u Pančevo a nakon daljnjih premještenja u Kovin, Arad i Erdelj pridijeljen je 1854. godine vrhovnom zapovjedništvu vojske u Beč. Godine 1855. umirla mu je supruga Pavica. Godine 1865. vjenčao se je s Emom Regner a sredinom iste godine poslan je u Veronu, gdje ga je zatekao rat s Italijom.
Car i kralj Franjo Josip I. odlikovao je Petra Preradovića plemstvom 24. veljače 1864. godine te ujedno donirao pjesniku dio osobne riznice zbog toga što se je Preradović u tom trenutku nalazio u lošoj financijskoj situaciji. U spomen tome daru zapisao je nacrt pjesme zahvalnice:
U čin generala promaknut je 1866. godine. Sredinom 1871. godine bio je na vojnim vježbama kod mjesta Bruck a iste godine predložen je za kandidaturu za hrvatskoga bana, no bio je jako bolestan i u jednom pismu napisao je kako nije zainteresiran za tu čast. Zdravstveno stanje mu se pogoršalo krajem 1871. godine i otpremljen je na liječenje. Nakon što je obolio bezupješno se je liječio u Mariabrunnu pokraj Münchena a zatim i u austrijskom mjestu Fahrafeldu.
=== Smrt ===
Petar Preradović umro je od vodene bolesti ↓4, 18. kolovoza 1872. godine, u Fahrafeldu. Pokopan je 21. kolovoza 1872. godine u Beču. U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, koja je bila općeprihvaćena, da se pjesnikovi posmrtni ostatci prenesu u Zagreb. Tako su 11. srpnja 1879. godine izvađeni njegovi posmrtni ostatci i s bečkoga groblja preneseni u arkade Mirogoja gdje je pokopan 14. srpnja 1879. godine. Na dan njegovoga pokopa sve trgovine i uredi u gradu bili su zatvoreni, svečana povorka s vojskom i glazbom na početku krenula je prema pjesnikovom posljednjem počivalištu gdje je pokopan je u jednu od prvih arkada, nešto južnije od arkade preporoditelja. Tadašnji gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradoviću koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću, Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik (1878.) izradio je kipar Ivan Rendić.
== Književno stvaralaštvo ==
Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme (Der Brand von Neustadt, 1834.) i to na njemačkom jeziku. Godine 1840. u Milanu se upoznaje s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinjem hrvatskom jeziku. Godine 1841. u zagrebačkom njemačkom listu Croatia objavio je pjesmu Das Uskoken-Mädchen. Na poticaj Špire Dmitrovića, 1843. godine, Preradović piše prvu pjesmu na materinjem jeziku, Poslanica Špiri Dimitroviću. A prva njegova tiskana pjesma Zora puca, bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske. Preradović je svojim djelom do danas ostao jedna od konstanti hrvatskoga romantizma.
=== Prevoditelj ===
Preradović je počeo prevoditi još za vrijeme školovanja, na njemački jezik, pjesmu Máy, češkoga pjesnika K. H. Máche. U Pervencima je objavio svoje presade na hrvatski jezik (Lanau, Scmidt, Lübeck, Gleim, Wieland, Goethe, Bürger). Na Kukuljevićev nagovor prevodi dio Osmana, djela Ivana Gundulića, na njemački jezik. S francuskog na hrvatski jezik preveo je djelo Allana Kardeca Spiritizam na prosto razložen: kratak nacrt nauka o duhovih i njihovih priobćivanjih (Zagreb, 1865.). U Novim pjesmama preveo je V. J. Picka a kasniji njegovi prijevodi izlazili su u Vijencu (George Gordon Byron, Dante Alighieri, Alessandro Manzoni). Poznavao je njemački, talijanski, francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike. Preveo je s hrvatskoga na njemački jezik raspravu Franje Račkoga iz 1867. godine, Rieka prama Hrvatskoj (Fiume gegenüber von Croatien von Dr. Franz Rački. Aus dem Kroatischen übersetzt von X.Y., Zagreb, 1869.).
== Djela ==
Pervenci: različne piesme od P. Preradovića, Zadar, 1846.
Nove pjesme, Zagreb, 1851.
Proslov k svečanom otvorenju Narodnoga kazališta dne 29. siječnja 1852. Od P. P. Brzotiskom dra. Ljudevita Gaja., Zagreb, 1852.
Prvi ljudi, 1862.[Je li ovo tiskano djelo ili samo pjesma?]
Poesie di Pietro Preradović., Traduzione di Giovanni Nikolić. Tip. Demarchi-Rougier. Zadar, 1866.
operni libreto Vladimir i Kosara (u 4 čina)
Lopudska sirotica (nedovršeni ep)
Pustinjak (nedovršeni ep)
=== Posmrtno ===
Nepotpun popis djela:
Pjesnička djela Petra Preradovića, Izdana troškom naroda, Zagreb, 1873.
Gedichte / Peter Preradović; treu nach dem Kroatischen übersetzt von H. [Herman] S. [Sommer], Druck von I. Franck, Osijek, 1875.
Izabrane pjesme, Uvod napisao Milivoj Šrepel. Izd. Matice Hrvatske, Zagreb, 1890.
Izabrane pjesme Petra Preradovića / odabrao i životopis priredio Franjo Bartuš, Zagreb, 1896.
Pesme Petra Preradovića: sa uvodom, tumačem i rečnikom, Izdanje Knjižarnice Velimira Valožića, Beograd, 1902.
Básně / Petr Preradović; z chorvatštiny přeložil Frant. Veverka, J. Otto, Prag, 1904.
Život i pjesme Petra Preradovića, priredio Rudolfo Franjin Magjer, Klub hrvatskih književnika Osijek, Osijek, 1916.
Djela Petra Preradovića / priredio Branko Vodnik, 2 sv., Zagreb, 1918-1919.
Pesme / Petar Preradović [uredio Andra Žeželj], Beograd, 1940.
Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946.
Odabrane pjesme, Prosvjeta, Zagreb, 1947.
Preradovićeva pisma Vatroslavu Bertiću / [priredio] Ivan Esih, JAZU, Zagreb, 1950.
Odabrane pjesme, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955.
Izabrane pjesme / Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Antun Barac, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.
Izabrana dela, Narodna knjiga, Beograd, 1966.
Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Branimir Donat), Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
Odabrane pesme, Rad, Beograd, 1970.
Rodu o jeziku / Petar Preradović, (uredio Dragutin Tadijanović), Preradovićev muzej u Grabrovnici, Grabrovnica, 1972.
Izabrane pjesme, Mladost, Zagreb, 1972.
Poezija, Veselin Masleša, Sarajevo 1977.
Izabrane pjesme, Rad, Beograd, 1981.
Miruj srce moje, izbor pjesama Zvonimir Golob, Alfa, Zagreb, 1984.
Izabrane pjesme / Petar Preradović, (priredio i predgovor napisao Mirko Tomasović), Erasmus, Zagreb, 1994.
Pjesme, Zagrebačka stvarnost, Zagreb, 1995.
Ljudsko srce: izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović, Matica hrvatska, Ogranak Virovitica, Virovitica, 1996.
Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja), Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
Pjesme, Grafex, Mostar, 1998.
Pjesme, priredio Goran Pavošević, Riječ, Vinkovci, 1998.
Petar Preradović. Izabrane pjesme., Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
Izabrane pjesme, Hrvatsko kulturno društvo HUM, Mostar 2000.
Putnik: izabrane pjesme, priredio Božidar Petrač, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
== Odličja ==
1847.: Zlatna medalja Litteris et artibus (Za književnost i umjetnost).
== Spomen ==
Diljem Hrvatske nazvane su škole, ulice i trgovi po njemu, podizani su mu spomenici i postavljene spomen-ploče.
Spomenik Petru Preradoviću u Zagrebu, poklon Stjepana Miletića gradu Zagrebu, napravio je kipar Ivan Rendić. Prvotno bio je na Strossmayerovom trgu (naziv Akademički trg nosio je od 1886. do 1928. godine), a svečano je otkriven 23. svibnja 1895. godine. Premješten je na Trg Petra Preradovića 1954. godine. Pjesnik je prikazan u prirodnoj veličini u generalskoj odori, gologlav, u lijevoj ruci ima papir a u desnoj pisaće pero. Kip je izveden u bronci. Postavljen je na postolje od istarskoga mramora.
Trg Petra Preradovića u Zagrebu dobio je taj naziv 1897. godine.
Na Preradovićev trg nastavlja se Preradovićeva ulica koja se je nekada zvala Svilarska.
Postavljen mu je spomenik u Pitomači.
U kući u Grabrovnici u kojoj je pjesnik kao dječak stanovao s roditeljima, nalazi se Muzej Petra Preradovića. Na kući je i spomen-ploča koju je Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" postavila 29. kolovoza 1909. godine a obnovila 2009. godine. Pjesnikova kuća obnovljena je 1968. godine kada je postavljen i muzejski postav.
Za 150. obljetnicu rođenja, 23. lipnja 1968. godine otkriveno je, ispred njegove kuće u Grabrovnici, pjesnikovo poprsje (rad akademskoga kipara Mihajla Kajfeša). Identična poprsja nalaze se i ispred osnovnih škola u Pitomači, Zadru i Zagrebu.
Spomen ploču Petru Preradoviću postavila je JAZU 1968. godine na bečkoj kući (Ungargasse br. 39) u kojoj je proveo posljednje dvije godine života.
Po njemu je nazvana knjižnica u Bjelovaru, Narodna knjižnica "Petar Preradović" i jedna od glavnih ulica.
U Lukoranu, u zaseoku Mali Lukoran, na otoku Ugljanu, gdje je napisao hrvatsku budnicu "Zora puca, bit će dana", po njemu je nazvan park i postavljen mu je spomenik.
== Galerija ==
== Zanimljivosti ==
Preradovićeva unuka, austrijsko-hrvatska književnica Paula von Preradović (udana Molden), autorica je himne Republike Austrije, a njezin sin Fritz Molden bio je urednik austrijskih listova i utemeljitelj nakladničke tvrtke Styria.
Petar Preradović potječe od obitelji Preradovića sa Žumberka kojima je car Ferdinand II. 1626. godine dodijelio plemstvo s grbom. Kasnije se grana ove obitelji odselila sa Žumberka u Grabrovnicu kod Grubišnog polja.
U podnožju njegova nadgrobnoga spomenika Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik upisani su završni stihovi iz njegove pjesme Putnik: "U tvom polju daj mu groba, Tvojim cviećem grob mu kiti!".
== Bilješke ==
↑1 Nisu bili vjenčani.
↑2 Emilija Novaković-Đurabojska (Milica, Milči) umrla je u Zagrebu 28. rujna 1863. godine. Radovana je odgojila kuma Evelina Popović (rođ. Peleš), a Preradović ga je materijalno osigurao i dao mu svoje prezime.
↑3 U svome životopisu, Crtice moga života, u nekoliko navrata o sebi govori kao o Hrvatu.
↑4 "vodena bolest, zastarjeli pučki naziv za niz bolesti kod kojih se u tkivima ili tjelesnim šupljinama, iz različitih razloga, nakuplja tekućina."
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović
Petar Preradović: Izabrane pjesme
Izabrane pjesme Petra Preradovića, Zagreb, 1896.
Petar Preradović, Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
Interpretacijski centar Petar Preradović (hrv.), (engl.), (njem.)

vraća se prijašnji naziv

(doslovno iz odluke: „TRG PETRA PRERADOVIĆA“)

Wikipedia Wikidata