Rafael Barišić
Vareš 24. 6. 1796. – Široki Brijeg 14. 8. 1863.
Rafael (Rafo) Barišić, O.F.M. Obs., (Oćevija, 24. lipnja 1796. – Široki Brijeg, 11. kolovoza 1863.), hrvatski biskup i pisac iz redova franjevaca opservanata
Početne i humaniorne nauke završio u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki studij u Torinu. Još kao student napisao dvije filozofsko-teološke rasprave, a 1837. i 1838. uputio bečkom dvoru dvije spomenice u kojima opisuje teško stanje katolika u BiH. Od 1832. do 1846. apostolski vikar Osmanske Bosne (Vicariatus Apostolicus Bosniae Othomanae), apostolski vikar emeritus Hercegovine 1847. – 1863. i od 1832. naslovni biskup Azotske biskupije. Za biskupa ga je posvetio đakovsko-bosanski i srijemski biskup Matija Pavao Sučić.
Umro je 14. kolovoza 1863. godine u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu i u tamošnjoj crkvi je pokopan.
Djela:
"Conclusiones ex universa philosophia selectae" (1821.),
"Theses ex theologia selectae" (1823.),
"Pištole i evanđelja" (1840.),
"Paša duhovna" (1842.),
"Obrana pravovjernoga i pravoslavnoga iliti rimokatoličkoga sveštenstva i naroda u Hercegovini turskoj" (1853.).
== Izvori ==
== Literatura ==
=== Članci ===
== Vanjske poveznice ==
VIAF
u spomen na biskupa i pisca Rafu Barišića
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na
biskupa i pisca Rafu Barišića i dobi-
va naziv:“)