Rikard Jorgovanić

književnik; 1853-1880

Rikard Jorgovanić (Mali Tabor, 11. travnja 1853. – Zagreb, 24. listopada 1880.) - hrvatski pripovjedač, feljtonist, pjesnik.
== Životopis ==
Sin češkog doseljenika davnih njemačkih korijena, službenika na zagorskim plemićkim imanjima, čije je prezime (Flieder) pohrvatio. Pučku školu počeo je pohađati u Varaždinu, zatim se školovao u zagrebačkom konviktu pa u sjemeništu koje je napustio ne maturiravši. Suvremenik Augusta Šenoe, ostavio je kompleksan i originalan književni opus. Pjesnik je intimističkih stihova koji raskidaju s tradicijom i fantastične proze prožete ironijom, ali i patetičnim akcentima, te brilijantnih feljtona. Bio je prvi hrvatski prozni fantastičar (više je dugovao Hoffmannu nego introspektivnom Poeu), ali u tom se smjeru kretao samo pod kraj života - ranija proza, počesto trivijalna, mogla bi se nazvati primjerom hrvatskog protorealizma u vrijeme u kojemu se u učmaloj i zaostaloj sredini očajnički traže nova književna rješenja.
Jorgovanić u svojoj književnosti ne podliježe kolektivizmu i nacionalnim temama; on romantičarski pjeva o ljubavi kao osjetu transcendentalnoga, kao snovitom promišljanju, a ne konkretnoj akciji, dok radnju svojih proznih djela, navješćujući kozmopolitizam nekih svojih nasljednika, radije smješta u Rim negoli u kakav mitski kraj hrvatske povijesti u kojem dominiraju uskoci i age. Antologijske su njegove pjesme Na pragu, Svetokrilac, Noć, U tihoj drijemajućoj noći i dr. Karakteristične su njegove proze Mlinarska djeca, Dada, Ljubav na odru, Žena i ljubovca itd.
Jorgovanić, kojega je prerana smrt uzrokovana sarkomom spriječila da se razvije u vodećeg hrvatskog novelista epohe (nedostajala mu je razrađenija psihološka karakterizacija likova, a raspleti pojedinih njegovih novela doimali su se prepisanima i nategnutima upravo zbog nedostatka većeg životnog iskustva ) uspješno je sintetizirao razne stilske postupke iz predšenoinskog perioda (ali iz toga uspio izvući nov, svjež izričaj), te svojom prozom fantastične tematike i originalnom poezijom uvelike pomogao premostiti književne epohe. Bio je veliki inovator neprolaznog značaja, a njegovo djelo niti do naših dana nije ispravno valorizirano.
== Djela ==
Sabrane pripoviesti, 1-5, Zagreb 1889. – 1895.
Sabrane pjesme, Zagreb, 1890.
Pripoviesti, Zagreb, 1895.
Divlja djevojka, Zagreb, 1903.
Pripoviesti, 1-2, Zagreb, 1912.
Ženske suze, Zagreb, 1933.
Ukupna djela, 1-6a, Zagreb, 1943.
Izabrane pjesme, Zagreb, 1961.
Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 44, Zagreb, 1970.
Mlinarska djeca. Pripovijest iz šestinske okolice, Zagreb, 1997., ISBN 9531920443
Izbor iz djela, Vinkovci, 1999., ISBN 9536537796
Mlinarska djeca, Ljubav na odru, Stella Raïva, Zagreb, 1999., ISBN 953651107X
Izabrana djela. Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 2002., ISBN 9531502641
Dada. Pripovijesti, Zagreb, 2003., ISBN 9532061118
Feljtoni, Zagreb, 2008., ISBN 9789537609009
== Bilješke ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Matica hrvatska: Rikard Jorgovanić. Izabrana djela  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2012. (Wayback Machine), pr. Miroslav Šicel, preuzeto 20. ožujka 2013.
Zagorje.com, Dan Rikarda Jorgovanića, preuzeto 20. travnja 2013.
Pogačnik, J., Fantastična proza Rikarda Jorgovanića, Dani Hvarskoga kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, vol.25, No.1, travanj 1999.

JORGOVANIĆ, Rikard, (pravo prezime Flider), pjesnik, pripovjedač i feljtonist (Mali Tabor kraj Huma na Sutli, 11. IV. 1853 — Zagreb, 24. X. 1880). Od 1873. potpisivao se kao Jorgovanić i Flieder. U Zagrebu je polazio Plemićki konvikt 1864–66, gimnaziju te sjemenište 1872–73; 1873–74. šest mjeseci boravio u Veneciji, Firenci, Bologni i Rimu. Računski vježbenik Financijskoga ravnateljstva u Zagrebu 1873. i 1875, a 1874. i 1876–78. kućni informator djece slavonskih plemića (obitelji Mihalović i Pejačević). Od 1878. stalni suradnik zagrebačkoga Obzora, potom, do kraja života, urednik njegova podlistka. U književnosti se javio 1871. poezijom u listu Zviezda. Pjesme, novele i feljtone objavljivao je u novinama i časopisima Vienac (1873–80), Velebit (1874), Hrvatska lipa (1875), Hrvatski dom (1876, 1878), Obzor (1878–80), a neki tekstovi su mu posmrtno tiskani u Il Diritto Croato (1888–92) i Prosvjeti (1893). Na početku književnoga djelovanja, pozdravljen od uredništva Vienca kao »rođeni pjesnik«, napisao je osamdesetak pjesama, ponajviše balada i romanca s motivima rodoljublja, ljubavi, odbačenosti, osamljenosti i prolaznosti. »Izražajno i tematski proširuje granice ljubavne poezije«, a »u razvoju naše novije lirike prvi je i izrazitiji subjektivni ljubavni pjesnik« (N. Mihanović), s tek povremenim refleksivnim elementima; pjesme mu se izdvajaju melodioznošću i težnjom prema slobodnom stihu, a pojedine korespondiraju sa simbolizmom. U prvim pripovijetkama, u kojima se očituje utjecaj I. S. Turgenjeva, elemente realizma (opisi života na selu, u zagorskim i slavonskim dvorcima) spaja s romantičnima (bizarni i egzotični motivi i zapleti): Mlinarska djeca (1873), Divlja djevojka (1874), Crne niti, Ženske suze (obje 1875). U kasnijim pripovijetkama, kao što su Ljubav na odru (1876), Čovjek bez srdca, Dada (obje 1878), Stella Raïva (1880), osim tradicionalnih kompozicijskih i fabularnih postupaka, opisuje i unutarnja proživljavanja protagonista te unosi elemente fantastike rušeći logičku kauzalnost zbivanja i miješajući zbiljsko i imaginarno, čime »za stotinu godina prethodi književnoj fantastici kao konstituiranoj koncepciji moderne umjetnosti. Jedan je od prvih pisaca hrvatskih u kojega neobično i čudesno nije ni sporedna ni mjestimična dekoracija nego stilotvorna osobina doživljaja.« (D. Jelčić) Posebnu je pozornost privukao feljtonima, koje je kao stalni feljtonist objavljivao u Obzoru, obradivši u njima širok raspon tema: političkih, umjetničkih i kulturnih, uglavnom vezanih za Zagreb. Već mu je Šenoa, uz kojega je najpoznatiji hrvatski književnik 1870-ih, priznao »biljeg pravoga književnog zvanja«, glatkoću stila, zanimljivost, dubinu i oštrinu zapažanja, spontanost i duhovitost. Uvršten je u Antologiju pjesničtva hrvatskoga i srbskoga (Zagreb 1876), Antologiju novije hrvatske lirike (Zagreb 1934), Antologiju hrvatske novele (Zagreb 1997), Antologiju hrvatske kratke priče (Zagreb 2001) te prevođen na češki, talijanski i esperanto. Potpisivao se također šiframa R. F-d-r Jorg., R. Fl. Jorg., Jorg., -rg-, Žalidrug, P-p-ć, Vilinčić, X. DJELA: Sabrane pripoviesti, 1–5. Zagreb 1889–1895. — Sabrane pjesme. Zagreb 1890. — Pripoviesti. Zagreb 1895. — Divlja djevojka. Zagreb 1903. — Pripoviesti, 1–2. Zagreb 1912. — Ženske suze. Zagreb 1933. — Ukupna djela, 1–6a. Zagreb 1943. — Izabrane pjesme. Zagreb 1961. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 44. Zagreb 1970, 357–501. — Mlinarska djeca. Pripovijest iz šestinske okolice. Zagreb 1997. — Izbor iz djela. Vinkovci 1999. — Mlinarska djeca, Ljubav na odru, Stella Raïva. Zagreb 1999. — Izabrana djela. Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb 2002. — Dada. Pripovijesti. Zagreb 2003.

Jorgovanić, Rikard (pravo prezime Flieder), hrvatski pjesnik, pripovjedač i feljtonist (Mali Tabor kraj Huma na Sutli, 11. IV. 1853 – Zagreb, 24. X. 1880). Pohađao gimnaziju u Zagrebu, školovao se u plemićkome konviktu i klerikatu, ali je napustio školovanje ne maturiravši. Radio je kao činovnik u financijskom ravnateljstvu u Zagrebu, informator u slavonskim grofovskim kurijama te kao urednik podlistka u Obzoru. Njegove pjesme (domoljubne, ljubavne), objavljivane uglavnom u Viencu, odupiru se tadašnjim klišejima i odstupaju od kanona preporodnog i postpreporodnoga razdoblja, po kojem je pjesništvo sredstvo buđenja nacionalne svijesti. U njima prevladava osobno nadahnuće, prije svega osjećaj samoće, odbačenosti i prolaznosti. U njegovu je pjesništvu zamjetan utjecaj njemačkoga romantičarskoga pjesništva pa je Jorgovanić jedan od prvih hrvatskih romantičarskih pjesnika. Prva objavljena proza, pripovijest socijalne motivike Mlinarska djeca (1873), vezana je uz život na selu i u malograđanskom okružju. Njegove su pripovijesti, iako često premrežene svakidašnjim motivima i postupcima (Crne niti, Žena i ljubovca, Divlja djevojka i dr.), najava realističke pripovjedne usmjerenosti, pa je Jorgovanić pravi predstavnik Šenoina doba, iako je ostao u njegovoj sjeni. U završnoj pripovjednoj fazi zamjetna su i obilježja moderne proze, koja se očituju izraženim zanimanjem za subjektivna stanja junaka i njihov duševni svijet. Pripovijestima kao što su Ljubav na odru, Stella Raiva, Dada, Čovjek bez srca i dr., u kojima je zamjetan odmak u iracionalno, tajanstveno i snovito, Jorgovanić je i utemeljitelj hrvatske fantastičke proze. Kao feljtonist pisao je o temama zagrebačke svakodnevice svojega doba, ali i ispisao kroniku kulturnog i političkog života Zagreba, pa je tako i feljtonistikom i pripovijestima svojevrstan most između predrealizma i moderne, A. Šenoe i A. G. Matoša. Citiranje: Jorgovanić, Rikard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata