Safvet-beg Bašagić

hrvatski i bošnjački književnik; 1870-1934

Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 6. svibnja 1870. – Sarajevo, 9. travnja 1934.) bio je bosanskohercegovački književnik, znanstvenik, prevoditelj i političar. Smatra se dijelom hrvatske i bošnjačke književnosti. Osnivač je mnogih listova, časopisa i društva Gajret. Ima velike zasluge za upoznavanje hrvatske književnosti s turskom, arapskom i perzijskom literaturom. Bio je prvi predsjednik Bosanskog sabora.
== Životopis ==
Safvet-beg Bašagić-Redžepašić rodio se u Nevesinju 1870. godine. Otac mu je bio Ibrahim-beg poznat pod pjesničkim imenom Edhem. Djed mu je bio Lutfullah-beg, zvani Bašaga po kojemu se ova grana Redžepašića prozvala Bašagić. Po majci je Almashanumi bio unuk Dervišpaše (Dedage) a praunuk Smail-age Čengića. Poslije mekteba i ruždije upisao je i pohađao gimnaziju u Sarajevu a istu je svršio 1895. godine. Godine 1894. godine još kao gimnazijalac odaziva se pozivu i sudjeluje u polaganju kamena temeljca Starčevićevom domu u Zagrebu, zbog čega je prisiljen položiti maturu na Bečkom sveučilištu. 1895. godine upisao se je na bečko sveučilište i tu je do 1899. godine slušao predavanja iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezika i povijesti.
Predavao je arapski jezik na Sarajevskoj velikoj gimnaziji od 1900. do 1906. godine i osnivao muslimanska društva Gajret, El-Kamer i Muslimanski klub. Godine 1900. pokrenut je list Behar, list koji je bio za kulturno podizanje muslimanske obitelji i njezino osvješćivanje u hrvatskome duhu i Bašagić mu je bio prvim urednikom. U Beču je 1910. godine doktorirao orijentalne jezike i povijest islama. Nakon toga bio je kandidat za profesora orijentalnih jezika na Zagrebačkom sveučilištu, u međuvremenu izabran je za zastupnika (1910.) te i potpredsjednika Bosanskoga sabora (dva zasjedanja). Bio je i dva puta predsjednik Bosanskoga sabora a na tome položaju zatekao ga je i početak Prvoga svjetskog rata te na kraju i slom Austrougarske države. Nakon Prvoga svjetskog rata, Bašagić je radio u sarajevskome Zemaljskom muzeju od 2. prosinca 1919. godine do 18. svibnja 1927. godine i umirovljenja, zbog bolesti.
Umro je u Sarajevu, 9. travnja 1934. godine. Pokopan je sutradan, 10. travnja 1934. godine, na počasnom mjestu, kod Gazi Husrevbegove džamije.
== Književno i znanstveno stvaralaštvo ==
Još kao đak 2. razreda gimnazije, 1886. godine, pokušava pisati stihove hrvatski i taj početak pokazuje kakav će biti njegov daljnji rad, o pradjedovima, o njihovoj čestitosti, o junaštvu. Njegove pjesme su jednostavne formom, duši bliske sadržinom u kojima opijeva boli i stradanja, život i užitke naroda u Bosni razapeta na velikoj raskrsnici Istoka i Zapada. Tipičan je pjesnik bosanskoga ponosa i to bosansko-begovskoga ponosa kako u lirskoj pjesmi tako i u dramama (Abdullah paša i Boj pod Ozijom a jedna njegova drama nosila je naslov Bosanski ponos). Godine 1894. poslao je Matici hrvatskoj u Zagreb zbirku od 68 lirskih i epsko-lirskih narodnih pjesama koje je zabilježio a koje su dobrim dijelom već uvrštene u Matičine zbirke narodnih pjesama. Godine 1900. izdao je Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850., koja je do pojave knjige Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana (Muhamed Hadžijahić) bila standard proučavanja povijesti muslimana. Godine 1915. prikupio je veliki materijal za rječnik turcizama, arabizama i parsizama u hrvatskome jeziku. Posljednje mu je djelo Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, u izdanju Matice hrvatske, 1931. godine, koje je u neku ruku nadopuna Kratkoj uputi... i Bošnjacima i Hercegovcima u islamskoj književnosti. Bio je suradnikom u leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925 tiskanom 1925. godine prigodom proslave 1000. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva i napisao je 79 životopisa.
== Djela ==
Trofanda iz hercegovačke dubrave (1890-1894), Vlastita naklada, Zagreb, 1896. (2. izd. Vlastita naklada, Sarajevo, 1928.)
Najstariji ferman begova Čengića: sa 1 tablom / priopćio Safvet beg R. Bašagić, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1897.
Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (1463-1850), Vlastita naklada, Sarajevo, 1900. (prijetisak, Zagreb, 1989.)
Abdullah-paša. Dramski spjev u 4 čina iz XVIII vijeka. Vlastita naklada, Sarajevo, 1900.
Pod ozijom ili krvava nagrada. Dramski spjev iz XVIII vijeka u 3 čina (5 slika). Vlastita naklada, Sarajevo, 1905.
Misli i čuvstva: (nove pjesme), Vlastita naklada, Sarajevo, 1905.
Gazi Husrevbeg (U spomen četiristogodišnjice dolaska u Bosnu), Braća Bašagić, Sarajevo, 1907.
Uzgredne bilješke I. Pričice i dosjetke za mladež pribrao -. Braća Bašagić, Sarajevo, 1907.
Najstariji ferman begova Čengića, Vlastita naklada, Sarajevo, 1907.
Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti I, Vlastita naklada, Sarajevo, 1912.
Izabrane pjesme, Vlastita naklada, Sarajevo, 1913.
Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke, Vlastita naklada, Sarajevo, 1917.
Najstarija Turska vijest o Kosovskom boju, Vlastita naklada, Sarajevo, 1924.
Mevlud. Po muteber ćitabima spjevao, Vlastita naklada, Sarajevo, 1924. (2. dop. izd. Sarajevo, 1924., 3. dop. izd. Sarajevo, 1931., 4. dop. izd. Sarajevo, 1941., 5. dop. izd. Sarajevo, 1942; – Al-Mawlid 'An-Nabawiaš-Šarif. Bayrut, 1962. s. 21.
Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931.
=== Posmrtno ===
Odabrane pjesme, Matica Hrvatska, Sarajevo, 1944.
Izabrana djela – priredio Muhsin Rizvić. I knjiga: Muhsin Rizvić: Pjesničko djelo Mirze Safveta; Lirika: II Prepjevi; O književnosti, Bibliografija i literatura. Svjetlost, Sarajevo, 1971, str. 266/302.
Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (i) Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. (Prvi dio priredio i predgovor napisao Džemal Čehajić. Drugi dio priredio i napomene Amir Ljubović.), Svjetlost, Sarajevo, 1986, str. 452.
Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini / Safvet-beg Bašagić ; predgovor Filip Lukas, Biblioteka Viribus unitis, knj. 2, Birotisak, Zagreb, 1994.
Bošnjaci: pjesme i rasprave, Preporod, Zagreb, 1994.
Izabrana djela / Safvet-beg Bašagić. Izabrana djela / Musa Ćazim Ćatić, priredio Ozren Prohić, Matica hrvatska, Zagreb, 2005.
=== Prijevodi ===
Nizamul-Alem. Prijevod Safvet-bega Bašagića, a napisao Hasan Ćafi Pruščak. Sarajevo, 1919.
Omer Chayyam: Rubaije. Prijevod. Knjiga I. Vlastita naklada. Sarajevo, 1928. (2. izd. Vlastita naklada, Sarajevo, 1928., 3. izd. Priredio i predgovor napisao Alija Bejtić, Mladost, Zagreb, 1954.)
== Zanimljivosti ==
Bašagićevi stihovi "Jer hrvatskog jezika šum / Može da goji, / Može da spoji, / Istok i zapad, pjesmu i um" bili su krilatica mostarskoga pravaškog časopisa Osvit, kojega je krajem 19. stoljeća uređivao Ivan Milićević.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
HercegBosna.org – Safvet-beg Bašagić
Kreševljaković, Hamdija, Dr. Safvetbeg Bašagić // Narodna starina, sv. 13., br. 33. (1934.), str. 89. – 91. (Hrčak)
Safvet beg Bašagić  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2019. (Wayback Machine), Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2017. (Wayback Machine), Kalendar Napredak, 1. siječnja 1933.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. prosinca 2017. (Wayback Machine), infobiro.ba

BAŠAGIĆ, Safvet-beg (Redžepašić), pjesnik, orijentalist, povjesničar, kulturni i politički radnik (Nevesinje, 6. V 1870 — Sarajevo, 9. IV 1934). Porodica je dobila ime po pretku Lutfullah-begu zvanom Bašaga. Otac Ibrahim-beg bio je kajmakam u Pivi, Foči i Ljubuškom, sudac u Mostaru, hercegovački poslanik u turskom parlamentu i jedan od posljednjih bosanskomuslimanskih pjesnika na turskom (pseudonim Edhem) te naš prvi proučavatelj orijentalnih književnosti. Po majci; Almashanumi, kćerki Derviš-paše Čengića, potomak je Smail-age Čengića. U Mostaru i Konjicu učio je mekteb, u Sarajevu je završio ruždiju (1882–1885). Poslije je neredovito polazio gimnaziju u Sarajevu, gdje je učio arapski jezik. Za vrijeme boravka u Zagrebu Khuen-Héderváryjeva vlada zabranila mu je polaganje mature zbog sudjelovanja u postavljanju kamena temeljca Starčevićevu domu (1894). Maturirao je 1895. u Sarajevu, a zatim studirao orijentalne jezike i povijest u Beču (do 1899). Od 1900. do 1906. bio je profesor arapskog jezika na gimnaziji u Sarajevu, ali je otpušten. God. 1908. i 1909. boravio je u Beču skupljajući građu za disertaciju Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur koju je tamo i obranio 1910. Potom je bio predložen za profesora na Katedri orijentalnih jezika zagrebačkog Sveučilišta. Na prvim izborima za Sabor BiH izabran je za zastupnika Banje Luke, a dva puta bio je potpredsjednik te predsjednik Sabora (1910. i 1913). Od 1919. do umirovljenja 1927. bio je kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Njegova orijentalna knjižnica nalazi se u sveučilišnoj biblioteci u Bratislavi. Poprsje mu je izradio kipar I. Paleza. — U književnosti se javio pjesmama Rodoljupke u Bosanskoj vili (1890, 19/20). Od prve zbirke, Trofanda iz hercegovačke dubrave, tiskane u Zagrebu, preko ciklusa Na pučini svjetla, do Misli i čuvstva, Bašagićeva se poezija iskazuje u dosegu od romantičarsko-platonskog lirizma i anakreontike, do refleksivne lirike iskušenja i skepse. Njegove povjestice i drame proizašle su iz duha muslimanske narodne epike, a prožete su historiografijom. Uz ljubavnu, rodoljubnu i refleksivnu poeziju, dramske spjevove iz bosanske prošlosti, pisao je i prozne zapise, članke iz književne i kulturne povijesti te politike i povijesti. Radove je objavio u mnogim bosanskohercegovačkim publikacijama, kao i onima koje su izlazile u Hrvatskoj: Bosanska vila (1890), Bošnjak (1891, 1903, 1904), Pobratim (1891–1894, 1895/1896, 1897/1898–1900/1901), Bršljan (1892), Prosvjeta (1893–1903, 1929/1930, 1932/1933, 1935/1936), Vienac (1894–1896, 1903), Bog i Hrvati (1895), Obzor (1895, 1913, 1934, 1941), Hrvatska domovina (1896), Nada (1896–1903), Hercegovini (1897, 1912, 1924), Smotra Dalmatinska (1897), Hrvatski salon (1898), Behar (1900/1901, 1903/1904–1905/1906, 1908/1909), Svjetlo (1900), Osvit (1907, 1942, 1944), Hrvatska zajednica (1910, 1911), Savremenik (1910, 1917), Zeman (1911, 1912), Glasnik islamske vjerske zajednice (1916, 1944), Novi vijek (1920), Gajret (1921, 1924–1928), Hrvatski list (1927, 1929), Novi Behar (1927/1928–1934/1935, 1941/1942) i dr. Pseudonimi i šifre su mu bili: Beg Bašagić s Nevesinja ravna, Mirza Safvet, Mirza, Salih Safvet, Terdžuman, Nazim, Muhibbi »Gajret«, Mir.-vet Hodže zade, Ibni Šir, M. beg S., N., M. S., S. B., S. S., ... ć. Kao gimnazijalac B. je skupio u Sarajevu zbirku od 68 narodnih pjesama (Narodno cvijeće) i poslao je 1894. Matici hrvatskoj u Zagreb; N. Andrić je pojedine pjesme uvrstio u tiskane zbirke. Zajedno s E. Mulabdićem i O. N. Hadžićem pokrenuo je 1900. časopis Behar koji je i uređivao (do 1901). Važniji su radovi iz književne povijesti: Naše zvijezde na istočnom parnasu (Nada, 1898, 11) te prijevod disertacije Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti (Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1912, str. 1–88, 295–390), gdje je prikazao više bosanskohercegovačkih muslimanskih pisaca i odredio njihovu ulogu u arapskoj, perzijskoj i turskoj književnosti, ilustrirajući građu i prijevodima. Preveo je više pjesničkih i proznih tekstova iz islamske književnosti (Istočne narodne pripovijetke, Pobratim, 1893/1894, 14; Istočni dragulji, Pobratim, 1898/1899, 6, 8 i 10), a tiskao je i knjige prepjeva: Omer Chajjamove Rubâije (Sarajevo 1920) i pobožni spjev Mevlud (Sarajevo 1924). Bavio se i leksikografskim radom objavivši biografski leksikon Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini (1931) s gotovo 700 biografija i navedenom stručnom literaturom. Nešto je od te građe tiskao u Obrani (1920), Znamenitim i zaslužnim Hrvatima (Zagreb 1925) i Napretku (1930). Kao predvodnik revolucionarne muslimanske omladine osnovao je 1903. kulturno-prosvjetno društvo »Gajret«, zatim »El-Kamer« i Muslimanski klub, a 1907. politički list Ogledalo (izišlo samo 13 brojeva). Napisao je više povijesnih radova, a ističe se Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine koja obuhvaća razdoblje od 1463. do pada feudalizma. B. je prvi tvrdio da su preci bosansko-hercegovačkih muslimana bili bogumili. Važnije su i rasprave o bosanskom i hercegovačkom plemstvu (Plemstvo i narod Bosne, Ogledalo, 1907, 7) te članci iz kulturne povijesti: Bosanci muslimani kao javni radnici u Turskoj (Gajret, 1921, 1–3), Patareni i islam (Jugoslavenska njiva, 1921, 11) i dr. — Ocjenjujući Bašagićevu poeziju, S. S. Kranjčević je istaknuo njezinu »naivnu iskrenost« i ukazao na bliskost s muslimanskom sevdalinkom. Njegovu je rodoljubnu poeziju M. Rizvić nazvao »budničkom epikom građanskog preobražaja«, a refleksivno-mističnu poeziju »slavensko-orijentalnom simbiozom«. B. se istaknuo i kao vrstan prevodilac tekstova iz islamske književnosti. Posebno je važan njegov znanstveni rad na kulturnopovijesnom planu kojim je osvijetlio više od četiri stoljeća, dotad neobrađene, bosanske i hercegovačke, političke i kulturne povijesti. DJELA: Trofanda iz hercegovačke dubrave. Zagreb 1896, Sarajevo 1928². — Abdullah paša. Sarajevo 1900. — Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od. g. 1463–1850). Sarajevo 1900. — Misli i čuvstva. Sarajevo 1905. — Pod Ozijom ili Krvava nagrada. Sarajevo 1905. — Gazi Husrev-beg. Sarajevo 1907. — Uzgredne bilješke, 1. Pričice i dosjetke. Sarajevo 1907. — Izabrane pjesme (pseud. Mirza Safvet). Sarajevo 1913. — Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. Zagreb 1931. — Odabrane pjesme (predgovor A. Nametak). Sarajevo 1944. — Izabrana djela, 1 i 2 (priredio, predgovor i kritički aparat napisao Muhzin Rizvić). Sarajevo 1971.

Bašagić, Safvet-beg (pseudonim Mirza Safvet), bošnjački književnik, znanstvenik, prevoditelj i političar (Nevesinje, 6. V. 1870 – Sarajevo, 9. IV. 1934). Školovao se u Sarajevu, gdje se upoznao s orijentalnim jezicima i književnošću. Spremao se u Zagrebu privatno polagati maturu, ali mu je zbog sudjelovanja u polaganju kamena temeljca Starčevićevu domu (26. VI. 1894) Khuen-Héderváryjeva vlada to zabranila, pa je maturirao u Sarajevu 1895. Nakon toga slušao je orijentalne jezike i povijest na Bečkom sveučilištu i bio nekoliko godina profesor arapskog jezika na sarajevskoj gimnaziji. Doktorirao je u Beču 1910. tezom o bošnjačkim piscima na orijentalnim jezicima. Te godine izabran je za zastupnika i potom predsjednika Bosanskog sabora, zbog čega nije mogao prihvatiti kandidaturu za profesora orijentalnih jezika na Zagrebačkom sveučilištu. Nakon I. svjetskog rata, do mirovine, bio je kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.Pjesme je objavljivao u Bosanskoj vili, Bošnjaku, Viencu, Nadi, Prosvjeti. Objavio je zbirku pjesama Trofanda iz hercegovačke dubrave (1896), dramske spjevove Abdullah-paša (1900) i Pod Ozijom ili Krvava nagrada (1905), pjesničku zbirku Misli i čuvstva (1905), zbirku proze Uzgredne bilješke (1907) te prepjev Hajjamovih rubaija (1920. i 1928) i nabožni spjev Mevlud (1924).Već na studiju u Beču počeo je skupljati građu za povijest Bosne. Tada je napisao studiju o najstarijem fermanu begova Čengića. Potom je objavio Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine od 1463. do 1850 (1900), studiju Gazi Husrev-beg (1907) i književnopovijesnu monografiju Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti (1912) te biografski leksikon Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini (1931). Bavio se i kulturnim radom. S E. Mulabdićem i O. Nuri Hadžićem pokrenuo je 1900. časopis Behar, a 1903. osnovao društva Gajret, El-Kamer i Muslimanski klub. U kulturnoj povijesti Bosne i bošnjačkomuslimanske književnosti Bašagić je ključna figura. Uz Musu Ćazima Ćatića, prvi je pokušao sintetizirati tradicionalni senzibilitet (s jedne strane klasično-orijentalni, s druge folklorno-zavičajni) i europsku književnu baštinu i postupke. U političkom smislu bio je zagovornik ideje integralnoga bošnjaštva. Citiranje: Bašagić, Safvet-beg. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata