Salih Alić
Bijeljina 30. 9. 1906. – Zagreb 11. 3. 1982.
pjesnik i novinar; 1906-1982
Salih Alić (Bijeljina, 30. rujna 1906. – Zagreb, 11. ožujka 1982.) bio je hrvatski pjesnik i novinar.
== Životopis ==
Salih Alić rođen je 30. rujna 1906. godine u Bijeljini, gdje je završio osnovnu školu i medresu. Prvo je radio kao knjigovođa, a zatim kao dopisnik sarajevskih listova Jugoslavenskog lista i Večernje pošte. Nakon kratkotrajnog boravka u Zagrebu gdje se bavio preprodajom knjiga odlazi u Sarajevo gdje je radio u islamskoj dioničkoj tiskari. Od 1936. godine Zagrebu, kreće se u bohemskom krugu Tina Ujevića i objavljuje pjesme u brojnim časopisima i listovima.
U NDH od 1942. godine radio je kao korektor u dnevnom listu Novoj Hrvatskoj, a potom do kraja Drugoga svjetskog rata kao novinar na Hrvatskom krugovalu. Objavio je radove u novinama i časopisima Novoj Hrvatskoj, Hrvatskom narodu, Osvitu, Hrvatskoj reviji i Hrvatskom ženskom listu. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata radio je kao službenik u Nakladnom zavodu Hrvatske, Ministarstvu ribarstva NRH i zagrebačkoj vojnoj pošti. U mirovinu je otišao 1953. godine.
Godine 1964. na obljetnicu smrti pjesnika Sergeja Jesenjina utemeljili su Salih Alić i još nekolicina hrvatskih pjesnika (Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Berislav Nikpalj, Vesna Parun i dr.) u prostorijama konobe Staro Petrovo selo (koja je poslije dobila ime Tingl-Tangl) subotnje okupljanje pjesnika kojem su dali ime Jutro poezije.
Umro je 11. ožujka 1982. godine u Zagrebu gdje je i pokopan.
== Djela ==
Lirski akvareli, Hrvatska tiskara,, Zagreb, 1941.
Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Nikola Šop, Gustav Krklec, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)
Lirski dnevnik, Matica hrvatska, Zagreb, 1953.
Koloplet: pjesme osmorice, Zagreb, 1954. (suautori Tin Ujević, Frano Alfirević, Matej Šavora, Ferdo Škrljac, Ferdo Bačić, Ivan Đurašin i Juraj Baldani)
Jesenas i danas (u zbirci pjesama Lirika osmorice), Slavonski Brod, 1954.
Tin u anegdotama: anegdote, uspomene i zapisi o Tinu Ujeviću (s I. Posavcem), Vinkovci, 1960.
Poezija, Biblioteka Suvremeni hrvatski pjesnici, Znanje, Zagreb, 1972.
=== Posmrtno ===
Pjesme, Sarajevo, 1991.
Kaside (priredio Zilhad Ključanin), Zagreb, 2008.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Alić, Salih, Nedjeljko Mihanović (1983.), hbl.lzmk.hr
Domagoj Šubić, In memoriam, Nekrolog, Obituarij. U spomen Salihu Aliću // Crkva u svijetu , sv. 17, br. 2, 1982.
ALIĆ, Salih, pjesnik, prozni pisac i novinar (Bijeljina, 30. XI 1906 — Zagreb, 11. III 1982). Sin je Saliha, trgovca i Kadire, rođ. Čavalić. U Bijeljini je polazio osnovnu školu (1913/1914. i 1917–1920) i muslimansku srednju vjersku školu (1921–1929). Nakon mature bio je knjigovođa u očevoj trgovačkoj radnji (1929–1930), a zatim u bratovoj trgovini (1931). U to doba javlja se kao mjesni dopisnik sarajevskih dnevnika Večernja pošta i Jugoslavenski list. God. 1934–1936. u Zagrebu je prekupac antikvarnih knjiga. Zatim kratko vrijeme radi kao administrativni službenik Islamske dioničke tiskare u Sarajevu i korektor časopisa Novi Behar. U prosincu 1936. vraća se u Zagreb. Od 1942. radi kao korektor u dnevniku Nova Hrvatska, zatim kao izvjestitelj na radiju (do 1945). Od 1946. je korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske, od 1948. do 1952. službenik u Ministarstvu ribarstva NRH u Zagrebu, a nakon toga u zagrebačkoj Vojnoj pošti. Službu napušta 1953. zbog slaba vida. — Piše pjesme, prozne zapise, crtice, članke i književne osvrte. Javio se 1930. u sarajevskom listu Literarna štampa (5/6) pjesmom Draga, gdje si?. Od tada objavljuje književne radove u periodici: Bizanta (1930), Danica (Zagreb 1931–1935), Novi Behar (1931–1940), Zora (1931), Jadranska vila (1932), Radničko jedinstvo (Sarajevo 1932–1934), Glas nove generacije (1933), Narodna uzdanica (1934, 1936–1940), Islamski glas (1935), Muslimanska svijest (1937–1940), Putokaz (1937), Snaga (1938), Hrvatska revija (1939, 1940), Hrvatski ženski list (1939, 1940), Grič (1940), Hrvatski krugoval (1941, 1942) i nekim poratnim časopisima (Republika, Krugovi, Kulturni radnik, Zadarska revija, Život, Slavonija danas, Modra lasta). Šifre su mu: sa, as, ić, S-h-ć. Izdao je više knjiga pjesama. Važniji članci o književnosti nalaze se u časopisima i listovima: Glas (1933), Mladi radiša (1937), Novi Behar (1938–1939), Hrvatska revija (1939, 1940), Prosvjetni život (1942). Dojmove o dugogodišnjemu boemskom drugovanju s T. Ujevićem u Sarajevu i Zagrebu iznio je (zajedno s I. Posavcem tj. I. Balentovićem) u knjizi Tin u anegdotama (1960). Pjesme su mu uvrštene u zajedničke zbirke Ranjeni galeb (1942), Jesenas i danas (1954), Koloplet (1954), a jednom pjesmom zastupljen je u antologiji Moja prva ljubavna pjesma (1973). DJELA: Lirski akvareli. Zagreb 1941. — Lirski dnevnik. Zagreb 1953. — Poezija. Zagreb 1972.
Alić, Salih, hrvatski književnik i novinar (Bijeljina, 30. XI. 1906 – Zagreb, 11. III. 1982). Nakon školovanja završenog u bijeljinskoj srednjoj vjerskoj školi radio je kao knjigovođa i istodobno bio dopisnikom sarajevskih dnevnika Večernja pošta i Jugoslavenski list. Od 1934. službovao u Zagrebu. Pjesme, pretežito lirske slike harmoničnih i vedrih ugođaja iz prirode, objavljivao je u mnogobrojnim periodicima. Samostalne su mu zbirke Lirski akvareli (1941), Lirski dnevnik (1953) i Poezija (1972). Pisao i prozne zapise, crtice, članke i književne osvrte, a sjećanja na drugovanje s T. Ujevićem objelodanio je (s I. Posavcem, tj. I. Balentovićem) u knjizi Tin u anegdotama (1960). Citiranje: Alić, Salih. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na književnika Saliha Alića
(doslovno iz odluke: „književnika Salih Alića“)