Škender Fabković

pedagoški pisac; 1826-1905

FABKOVIĆ, Skender (Aleksandar), pedagog i pisac (Samobor, 7. V. 1826 — Krapina, 6. V. 1905). Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje se upoznaje s A. Starčevićem i E. Kvaternikom, s kojima je prisno surađivao u Stranci prava. Studira bogosloviju, ali je napušta te 1845. polaže učiteljski ispit; odlazi u Beč i Bratislavu, gdje radi u stolarskog obrtnika i sluša predavanja iz filozofije. U Hrvatsku se vraća 1848, ali iduće godine odlazi u Prag, gdje uz filozofiju uči i pedagogiju na učiteljskom zavodu »Budeč«. God. 1851. završio studij te postaje učitelj u glavnoj školi u Rijeci, zatim 1852. u glavnoj dječačkoj školi u Virovitici, 1860. u glavnoj školi u Karlovcu, 1865. u zagrebačkoj učiteljskoj školi, gdje predaje crtanje, geometrijsko oblikovanje i hrvatski jezik. U Karlovcu je od 1861. uređivao Karlovački vjesnik, a od 1862. i Glasonošu. God. 1866. kupio je pedagoški časopis Napredak, koji je uređivao i izdržavao uz velike troškove do 1873, kada ga je ustupio Hrvatskom pedagoško-književnom zboru. Kao urednik nastojao je Napredak obogatiti sadržajem, obuhvaćajući nastavnu, školsku i stalešku problematiku, i što više proširiti među učiteljstvom. U svojem pedagoškom djelovanju zastupao je liberalne ideje, svoje je učenike oduševljavao za hrvatski jezik i učiteljski poziv. Zbog svojih pedagoških pogleda prije vremena je umirovljen 1885, ali je i dalje bio društveno vrlo djelatan. Kao najbliži suradnik I. Filipovića, bio je istaknuti borac za hrvatski učiteljski pokret. Zaslužan je za osnivanje prve hrvatske staleške organizacije Učiteljske zadruge i prvoga stručnog pedagoškog društva Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. Njegov je prvi predsjednik, pravi i počasni član. Jedan je od pokretača Prve opće hrvatske učiteljske skupštine u Zagrebu (1871) i Prve skupštine slavenskih pedagoga u Beču (1873). Pedesetak članaka iz teorije pedagogije, staleške politike, hrvatskog jezika i pravopisa te gospodarstva objavio je pretežno u Napretku, a manji dio u Danici ilirskoj, Nevenu (Subotica), Malom dobrotvoru, Bunjevačkoj i šokačkoj vili (Kaloča), Narodnim novinama, Novom vieku, Narodnom listu (Zadar), Smilju i dr. Sudjelovao je kod sastavljanja čitanaka za osnovne škole, preveo je s češkog jezika Didaktiku J. A. Komenskog i s talijanskoga Misli ob uzgoju N. Tommasea. Okušao se i u pisanju pjesama i pripovijesti za mladež. DJELA: Metrički sustav. Zagreb 1872. — Pučke priče. Za odrasliju mladež. Zagreb 1884. — Nešto o ponosu i njegovih srodnicih. Zagreb 1892. — Moje zabavice. Zagreb 1900. — Divkonjic i druge priče. Zagreb 1943.

Fabković, Skender, hrvatski učitelj i pedagog (Samobor, 7. V. 1826 – Krapina, 6. V. 1905). Učiteljsku školu pohađao u Pragu. Studirao bogosloviju, a filozofiju i pedagogiju diplomirao u Pragu 1851. Učitelj pučke škole u Virovitici i Karlovcu; nastavnik hrvatskog jezika u Rijeci; profesor Učiteljske škole u Zagrebu. Jedan od trinaestoro utemeljitelja Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871) iz kruga tzv. hrvatskih učiteljskih prvaka. Bio je među prvim urednicima Napretka (1866–74), vodećega pedagoškog časopisa u Hrvata. Pisac mnogobrojnih pedagoških članaka, knjiga, čitanki i prevoditelj (uz ostale Didaktike J. A. Komenskog, 1871). Glavna djela: Metrički sustav (1872), Statistika školstva (1875), Pučke priče za odrasliju mladež (1884), Divkonjic i druge priče (1903). Citiranje: Fabković, Skender. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji