Šljiva
ulica nazvana po negdašnjim voćnjacima šljiva
Šljiva (lat. Prunus domestica) podrod iz roda Prunus, vrsta je voća koja raste na drvetu, ima okrugli ili ovalni plod. Plave, crvene ili žute je boje (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste boje s košticom u sredini. Šljiva raste kao srednje veliko stablo, manje ili više bujna rasta. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u travnju, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u kolovozu, rujnu i listopadu, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju redovito i obilno obrezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani. Šljive se mogu konzumirati sirove, suhe ili termički obrađene. Koriste se za pripravu džemova, marmelada i drugih slatkih jela (primjerice, knedle). Od šljiva se peče rakija (šljivovica).
RH ima prednosti u odnosu na zapadnoeuropske zemlje, u vidu ekoloških uvjeta i kakvoće plodova. Osobitu kvalitetu pokazuje domaća sorta Bistrica koja je dobro poznata, ali je zapuštena u uzgoju.
Filogenetski promatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i bjelošljiva, badem, breskva, marelica, višnja, lovorvišnja, trešnja i džanarika koji kao plod imaju košticu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje dijeli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Svijeta), Prunocerasus (šljive Novog Svijeta) i Armeniaca (marelice).
Podrod Prunus se od ostalih podrodova razlikuje po tome što ima usamljene terminalne i lateralne pupoljke, kao i glatku košticu. Ovakvo čisto morfološko razlikovanje podrodova ima praktični značaj, ali se u novijim filogenetskim istraživanjima pokazala mala taksonomska vrijednost takvih karaktera u rodu Prunus.
== Morfologija ==
Habitus: listopadno stablo ili veći grm, obično 3–8 m visoko, s razgranatom krošnjom. Mlade grane mogu biti gole ili malo dlakave; kod nekih oblika postoje kratki trnoviti izbojci.
Kora: na starijim deblima tamnosiva do smeđastosiva, ispucala ili ljuskava. Mlade grančice su smeđaste, često sjajne.
Listovi: jednostavni, naizmjenični, eliptični do jajasti, obično 4–10 cm dugi. Rub je nazubljen, vrh zašiljen ili ušiljen, baza najčešće klinasta do zaobljena. Lice lista tamnije zeleno, naličje svjetlije, katkad malo dlakavo uz žile. Peteljka je kratka, često s malim žlijezdama pri vrhu.
Cvjetovi: pojedinačni ili po 2–3 zajedno, bijeli, pravilni, dvospolni. Imaju 5 lapova, 5 latica i mnogo prašnika. Cvate rano u proljeće, često prije potpunog listanja ili istodobno s mladim listovima.
Plod: prava koštunica. Oblik može biti okruglast, jajast ili duguljast, boja od žute i crvene do modroljubičaste. Kod ovih na slici vidi se lijep plavičast voštani nahuk — prirodna prevlaka na pokožici ploda. Meso je sočno, slatko ili slatko-kiselkasto, a u sredini je tvrda koštica s jednom sjemenkom.
Koštica: spljoštena, tvrda, jajasta do eliptična, često hrapava ili izbrazdana. Kod nekih sorata se lako odvaja od mesa, kod drugih se drži kao da neće nikad pustit.
== Kemijski sastav ==
Izvor: EU Nährwertkennzeichnungsrichtlinie (EU NWKRL 90/496/EWG) & REWE Nährwerttabelle
== Galerija ==
== Podvrste ==
Postoji pet podvrsta (Hassler), kod Kewa su sve nepriznate.
Prunus domestica subsp. domestica
Prunus domestica subsp. insititia (L.) Bonnier & Layens
Prunus domestica subsp. catharinea (Ser.) Schübl. & G.Martens
Prunus domestica subsp. italica (Borkh.) Gams
Prunus domestica subsp. syriaca (Borkh.) Janch.
== Sinonimi ==
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==