Stevan Mokranjac

srpski skladatelj i zborovođa; 1856 - 1914

Stevan Stojanović Mokranjac (Negotin, 9. siječnja 1856. — Skoplje, 28. rujna 1914.) je bio srpski skladatelj i glazbeni pedagog, klasik srpske glazbe, njena najistaknutija osoba na prijelazu iz 19. stoljeća u 20. stoljeće. Zaslužan je za uvođenje srpskog nacionalnog duha u umjetničku glazbu.
Rođen je 9. siječnja 1856. godine u Negotinu. Nadimak Mokranjac
je dobio po selu Mokranje, općina Negotin, odakle potječe njegova obitelj. Završio je gimnaziju u Beogradu; upisao se na prirodno-matematički odsjek Velike škole. Kao gimnazijalac bio je član Srpskog pjevačkog društva. Uz pomoć Društva, 1879. godine otišao je na glazbeni studij u München. Studij je privremeno prekinuo 1883., ali ga je nastavio 1884. u Rimu, kod Parizzottija, a od 1885. do 1887. na Konzervatoriju u Leipzigu.
1884. postaje korovođa pjevačkog društva "Kornelije Stanković", a 1887. godine dirigent Beogradskog pjevačkog društva. Od 1887. do 1900. radio je i kao učitelj glazbe u Prvoj beogradskoj gimnaziji, a od 1901. kao predavač pojanja u Bogosloviji. Zajedno sa Stanislavom Biničkim i Cvetkom Manojlovićem osnivač je prve stalne glazbene škole (1899.) – Srpska glazbena škola u Beogradu (današnje ime „Mokranjac“), čiji je ravnatelj bio do svoje smrti. Njegovom zaslugom osnovan je prvi gudački kvartet u Srbiji.
Godine 1906. izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, danas Srpska akademija znanosti i umjetnosti.
Najpoznatija njegova djela su svakako Rukoveti – petnaest spletova pjesama zasnovanih na folklornim motivima iz različitih dijelova Srbije, Bosne, Makedonije, Bugarske, Primorski napjevi, duhoviti skerco Kozar, kao i glazba za pravoslavna bogoslužja: Liturgija, iz koje je najpoznatija Heruvimska pjesma, najznačajnije ostvarenje korske glazbe u Srba, Opelo u fis-molu, Tri statije, Tebe Boga hvalim, Veličanije svetom Savi...
Vrijedno je radio i kao melograf: poznati su njegovi zapisi Narodnih pjesama i igara s melodijama iz Levča, kao i dvije značajne zbirke zapisa sa srpskim crkvenim napjevima: Osmoglasnik i Strano pjenije.
Umro je 28. rujna 1914. u Skoplju.
Odbor akademika SANU-a ga je 1993. godine izabrao među sto najznamenitijih Srba.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Stoljeće i po od rođenja Stevana Stojanovića Mokranjca - U slavu svog naroda - Tekst o Mokranjcu iz magazina Ciode - http://www.ciode.ca/  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. srpnja 2011. (Wayback Machine)
Informacija o njegovom grobu
Klasik srpske glazbe („Pravoslavlje“, br. 949, 1. listopada 2006.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2011. (Wayback Machine)
Mokranjac na myserbia.net[neaktivna poveznica]

Mokranjac, Stevan (pravo prezime Stojanović), srpski skladatelj, melograf i zborovođa (Negotin, 9. I. 1856 – Skoplje, 28. IX. 1914). U glazbi isprva samouk, potom je usavršavao harmoniju i kompoziciju na Konzervatoriju u Münchenu (1879–83) i Rimu (1884–85), a diplomirao je nakon trogodišnjega studija na Konzervatoriju u Leipzigu 1887. Djelovao je u Beogradu kao zborovođa pjevačkih društava Kornelije i Beogradsko pevačko društvo, a istaknuo se i kao utemeljitelj gudačkoga kvarteta, saveza pjevačkih društava i Srpske muzičke škole (1899). Skladao je prve srpske umjetničke skladbe temeljene na folkloru (15 zborova Rukoveti, 1883–1909) te nešto crkvene glazbe, nadahnute tradicionalnim crkvenim napjevima (Služba sv. Jovana Zlatoustog i drugi zborovi). Prikupio je više od 450 narodnih pjesama i objavio zbornike crkvenih melodija (Osmoglasnik, Strano pjenije). Mokranjčev opus pripada nacionalnom stilu XIX. stoljeća realističkog usmjerenja i smatra ga se prvim klasikom srpske umjetničke glazbe. Citiranje: Mokranjac, Stevan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata