Stjepan Draganić

književnik i kulturni djelatnik; 1923-1983

DRAGANIĆ, Stjepan, pisac i kulturni djelatnik (Zlatar, 19. VIII. 1923 — Zagreb, 2. I. 1983). U Zagrebu polazio građansku školu (1936–38), a zanat završio u Splitu (1939–41). Zbog rada u komunističkim organizacijama, talijanski Izvanredni vojni sud za Dalmaciju osuđuje ga na smrt 1941, ali mu se zbog maloljetnosti kazna preinačuje na deset godina robije. God. 1944. iz kaznionice Fossano kraj Torina dolazi u Zagreb te se povezuje s partizanima. Nakon rata direktor je »Croatia-filma« i zamjenik direktora »Jadran-filma«, redatelj i scenarist dokumentarnih filmova o političkim i kulturnim spomenicima, asistent režije igranih filmova i glumac. Osniva samostalnu autorsku grupu za dokumentarne filmove »Mate Golem«, 1968. časopis Kaj, kojemu je do smrti glavni urednik, te kulturno-umjetničko društvo »Ksaver Šandor Gjalski«, koje 1974. prerasta u »Kajkavsko spravišče«, društvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti. — Od 1950. piše poeziju, drame, novele i pripovijetke na kajkavskom jezičnom izričaju te ih objavljuje pretežito u časopisu Kaj. Od 1953. do 1965. surađivao je u publikacijama Žena u borbi i Zagorski kalendar. God. 1957. objavio je prvu samostalnu zbirku kajkavske poezije Terni i cvetje, a 1958. njegove pjesme uvrštene su u Antologiju novije kajkavske lirike N. Pavića. Žanrovski raznolika Draganićeva djela obilježena su humanošću, satiričnošću i narodnim humorom. DJELA: Terni i cvetje. Zagreb 1957. — Popjevka govorenja. Zagreb 1966. — Prebudil se Kerempuh. Zagreb 1966. — Ču-ču Štjef (pripovijetke). Zagreb 1970. — Selski pes denes. Zagreb 1975. — Gabrek-eksces. Zagreb 1979.

Draganić, Stjepan, hrvatski književnik, filmski redatelj i kulturni djelatnik (Zlatar, 19. VIII. 1923 – Zagreb, 2. I. 1983). Školovao se u Zagrebu i Splitu. Za II. svjetskog rata u talijanskom zatvoru kao komunist (1941–44). Nakon rata direktor Croatia filma pa zamjenik direktora Jadran filma, od 1950. do 1963. djeluje kao redatelj, ostvarivši po vlastitim scenarijima petnaestak dokumentarnih filmova o poslijeratnoj obnovi i industrijalizaciji u raznih hrvatskim regijama (npr. U Čabarskoj dolini, 1953; Između smjena, o Hrvatskom zagorju, 1956) te o antifašističkoj borbi (npr. Djeca, 1963), a ističu mu se kulturnopovijesni filmovi Belec (1958), Međimurski mozaik (1958) i Poruka u kamenu (o Jurju Dalmatincu, 1961). Na kajkavskome je narječju pisao poeziju zavičajne tematike (Terni i cvetje, 1957; Popjevka govorenja, 1966), pučke igrokaze (Prebudil se Kerempuh, 1966) i feljtonske pripovijetke (Ču-ču Štjef, 1970; Selski pes denes, 1975; Gabrek »Eksces«, 1979), obilježene tradicijskom liričnošću, socijalnom angažiranošću, narodskom komikom i satiričnošću; uvršten je u sve važnije antologije suvremene književnosti na kajkavskome. Utemeljio je književni časopis Kaj (1968), koji je uređivao do smrti, te društvo Kajkavsko spravišče. Autor je stihova za pet kajkavskih popijevki. Citiranje: Draganić, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na književnika Stjepana Draganića

(doslovno iz odluke: „književnika Stjepana Draganića“)