Stjepan Gjurašin
1867. – 1936.
botaničar i prirodoslovac; 1867 - 1936
Stjepan Gjurašin (Oborovo, 22. svibnja 1867. – Zagreb, 5. travnja 1936.), bio je hrvatski botaničar.
== Životopis ==
Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1886. godine. Jedan od najistaknutijih hrvatskih botaničara i prirodoslovaca. Doktorirao je prirodne znanosti 1894. godine, te predavao sistematiku i morfologiju bilja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zanimao se naročito za floristiku i mikologiju (znanost o gljivama). Uz 15-ak znanstvenih stručnih radova pisac je školskih udžbenika i popularizator znanosti.
== Nagrade ==
1895.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Iz bilinskoga svieta: prirodopisne i kulturne crtice.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
GJURAŠIN, Stjepan, botaničar (Oborovo kraj Dugog Sela, 22. V. 1867 — Zagreb, 5. IV. 1936). Maturirao 1886. u Zagrebu, gdje je 1891. završio i studij prirodnih znanosti na Filozofskom fakultetu. Stupanj doktora prirodnih znanosti stekao 1894. tezom Prilog poznavanju razvoja askospora dvaju askomiceta. Još za studija 1888. postavljen za asistenta u Botaničko-fiziološkom zavodu. Po položenom profesorskom ispitu 1891. imenovan namjesnim učiteljem u zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji. Od 1892. pravi učitelj i od 1897. pravi profesor u gospićkoj gimnaziji. God. 1899. habilitira se za predavača morfologije i sistematike bilja u Botaničkom odjelu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojem postaje privatni docent i 1918. izvanredni profesor. Predavao i na Višoj pedagoškoj školi (od 1919) i na Veterinarskom fakultetu (od 1920), a neko vrijeme i na Šumarskoj akademiji. Glavna su područja njegova znanstvenog rada bila floristika, sistematika bilja i citologija. Bio je jedan od najboljih poznavatelja hrvatske flore. God. 1890. otkrio je blagajev likovac (Daphne blagayana) u Samoborskom gorju, a 1913. objavljuje nalaz rijetke mesožderne biljke (Aldrovanda vesiculosa) u Obedskoj bari. Proučavao je i zanimljivu floru Đurđevačkih pijesaka, a posljednjih godina života posebice se bavio proučavanjem hrvatskoga klinčića o čemu je napisao opsežnu monografiju (1933). Bio je vrstan mikolog; uz više gljive zanimao se i za niže, među kojima je 1925. otkrio novi, do tada nepoznati rod Mycogalopsis. Bavio se i zoologijom, posebice ornitologijom. Radove objavljivao u časopisima Glasnik Hrvatskoga naravoslovnog društva (1887, 1889–90, 1902, 1906, 1920, 1923), Pobratim (1891–93, 1911–12), Berichte der Deutschen botanischen Gesellschaft (Berlin 1893), Nastavni vjesnik (1893–94, 1898, 1908, 1910, 1913–14), Rad JAZU (1899, 1904), Vienac (1902), Šumarski list (1913), Priroda (1917–18, 1920–22, 1926, 1929, 1934, 1937), Acta botanica Instituti botanici Universitatis Zagrebensis (1925), Prirodoslovna istraživanja kraljevine Jugoslavije (1933). Preveo Darwinovu knjigu Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta i udžbenik Prirodopis bilja V. Pokornoga. Od 1893. bio je redoviti član Njemačkoga botaničkog društva u Berlinu. DJELA: Iz bilinskog svijeta. Zagreb 1896. — Ptice, 1–2. Zagreb 1899–1901.
Gjurašin [ura'šin], Stjepan, hrvatski botaničar i prirodoslovac (Oborovo, 22. V. 1867 – Zagreb, 5. IV. 1936). Školovao se u Zagrebu, gdje je 1891. diplomirao prirodne znanosti na Filozofskom fakultetu, a doktorirao 1894. Predavao sistematiku i morfologiju bilja na Botaničkom odjelu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Glavna područja rada bila su mu floristika, sistematika bilja i citologija. Bio je i vrstan mikolog. Napisao je petnaestak znanstvenih i stručnih radova te školske udžbenike. Bio je popularizator znanosti. Djela: Iz bilinskog svijeta (1896), Ptice (I–II, 1899–1901). Citiranje: Gjurašin, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na oca Stjepana i sina Krešimira Gjurašina
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na oca Stjepana i sina Krešimira Gju- rašina i dobiva naziv“)