Toma Bakač

zagrebački biskup i kardinal; 1435-1521

Bakač, Toma (Bacocz, Bakoch, Bakócz, Erdődy), crkveni prelat i državni kancelar (Erdőd, 1442 – Ostrogon, 11. VI. 1521). Podrijetlom iz obitelji niskoga staleža iz Erdőda (danas Ardud) kraj Szatmára (danas Satu Mare) u Rumunjskoj. Studirao u Krakovu, Ferrari i Padovi postigavši doktorat. Biskup u Győru (Đuru) 1487–97., potom biskup u Egeru 1497. i nadbiskup u Ostrogonu 1497–1521. Upravljao Bačko-kaločkom nadbiskupijom 1492. i biskupijama Zagrebačkom (1510–18) i Senjskom (1513–21). Za obranu zagrebačke katedrale 1510–17. podignuo fortifikacije, među kojima je najpoznatija Bakačeva kula (srušena 1906). Od 1483. tajnik i savjetnik kralja Matije Korvina. Kao kancelar u službi kralja Vladislava II. i odgojitelj njegova sina i nasljednika Ludovika II., bio je jedna od najutjecajnijih osoba kraja XV. i početka XVI. st. u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Blizak Mletačkoj Republici. Godine 1500. imenovan kardinalom, 1513. latinskim carigradskim patrijarhom. Papa Lav X. povjerio mu je organizaciju neuspjela križarskog rata protiv Osmanlija (1513), koji se poslije pretvorio u seljačku bunu pod vodstvom Jurja Dózse (1514). Veliki mecena renesansne umjetnosti. U Hrvatskoj stekao posjede Susedgrad, Medvedgrad, Stubicu i Rakovec te Moslavinu i Kutinu. Njegov nećak Petar rodonačelnik je utjecajne hrvatsko-ugarske velikaške obitelji (→ erdődy). Citiranje: Bakač, Toma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 16.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

BAKAČ, Toma (Bacocz, Bakoch, Bakòcz, Erdődy), državni kancelar i upravitelj Zagrebačke biskupije (?, 1435 — ?, 11. VI 1521). Sin kolara Bakolcza iz Erdőda kraj Szatmára (danas u Rumunjskoj). Bio je svećenik u Egerskoj biskupiji kad je 1487. imenovan biskupom u Győru (1487–1497). Biskupovao je zatim u Egeru (1497) i Esztergonu (1497–1521) te upravljao Bačko-kaločkom nadbiskupijom (1492) i biskupijama Zagrebačkom (1510–1518) i Senjskom (1513–1521). Bio je kancelar Vladislava II (1490–1516) i vođa njegovih pristaša. God. 1510. imenovan je kardinalom. Njegov sinovac Ivan B. (umro 1516) bio je 1511. imenovan zagrebačkim biskupom, premda bijaše nezaređen svećenik; upravu biskupije nije preuzeo. God. 1504. Toma je postao vlasnik posjedâ Susedgrad, Medvedgrad, Stubica i Rakovec, a zatim Moslavine i Kutine. Da namiri dugove, prepustio je dio posjeda Zagrebačkoj biskupiji i Kaptolu, a većinu je darovao sinovcu Petru, osnivaču hrvatske grane velikaške obitelji Erdődy. Sudjelovao je na općemu crkvenom saboru u Lateranu (1511–1514). Papa Lav X povjerio mu je organizaciju neuspjela križarskog rata protiv Turaka (1513), koji se poslije pretvorio u seljačku bunu pod vodstvom Jurja Dózse (1514). Nadzirao je odgoj malodobnog kralja Ludovika II te bio središnja ličnost u Ugarskoj i Hrvatskoj na prijelazu iz XV u XVI st. — U Zagrebu je za obranu katedrale podigao tzv. Bakačevu kulu koja je 1906. srušena za Bolléove obnove katedrale nakon potresa, a kamen od kojega je bila sagrađena ugrađen je u nasip na lijevoj savskoj obali. LIT.: Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske, 1. Zagreb 1924, 204–205. — Ljudevit Ivančan: Zagrebački kaptol. Croatia sacra, 4(1932) 257–258. — Josip Buturac: Zagrebački biskupi i nadbiskupi 1094–1944. Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije, 1. Zagreb 1944, 43. — Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 1961, 4, str. 515. — Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda. Zagreb 1962³, 238. — Josip Buturac: Kutina. Zagreb 1977, 28, 29, 31, 33, 35, 37–39, 41.