Toma Gajdek

svećenik i dobrotvor; 1809-1886

GAJDEK, Toma, pučki prosvjetitelj, mecena i pjesnik (Zagreb, 20. XII. 1809 — Zagreb, 13. I. 1886). Gimnaziju i studij bogoslovije završio u Zagrebu gdje je 1832. zaređen za svećenika. Potom je službovao kao kapelan u Zagorskim Selima (1832–44) te kao župnik u Velikoj Erpenji (do 1856) i Mariji Gorici (do 1862), zauzimajući se za narodno prosvjećivanje. U Zagorskim Selima i Velikoj Erpenji otvorio je pučke škole te bio učitelj i vjeroučitelj. Za svoj pučko-prosvjetni rad dobio je više priznanja, 1841. i od cara Ferdinanda V. God. 1858. imenovan je nadzornikom škola u tuheljskom kotaru, 1862. kanonikom zagrebačkim, a 1863–70. bio je i ravnatelj Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa. Za njegova ravnateljstva ojačao je rad Sbora duhovne mladeži zagrebačke i pjevačkog društva »Vienac«. Od 1872. je arhiđakon kalnički, od 1874. prepošt bijenički, 1879. papa Leon XIII. imenovao ga papinskim kućnim prelatom, a 1884. postaje katedralni arhiđakon. Od tridesetih godina istaknuti je djelatnik u krugu hrvatskih preporoditelja, zaslužan za razvitak hrvatske pučke prosvjete i književnosti. Najprije je u domoljubnom duhu no bez dubljeg pjesničkog nadahnuća sastavio nekoliko prigodnih pjesama te ih potpisao Ilir iz Zagreba i Ilir iz Horvatske. U Liber memorabilium parochiae S. Catharinae Virginis et Martiris in Szella zapisane su dvije prigodne kajkavske pjesme koje je G. ispjevao 1836. u slavu biskupa Alagovića. Njegovi članci o gospodarskom i prosvjetnom pridizanju hrvatskog sela te govori objavljeni su u periodicima: Katolički list (1850, 1881), List Družtva gospodarskoga hèrvatsko-slavonskoga (1850), Naša sloga (1874), Obzor (1875), Branislav (1879). Po preporuci kardinala J. Haulika bio je do 1885. prvi predsjednik Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima stekavši pritom znatne zasluge. Prigodom 50-godišnjice misništva 1882. njegovi štovatelji osnovali su zakladu pod njegovim imenom, a 1885. darovao je i sam veću svotu za nagrade pučkim piscima. Njegov portret izradio je F. Quiquerez 1876. DJELA: Čutenja selanske črede prečastnomu gospodinu Mirku Pendelinu, stolne cerkve zagrebačke začastnomu kanoniku, u kotaru od Urboc Taborskomu pod Jašperštu, svete Katarine na Selah plebanu, i varašdinske županije sudbenoga stola prisedniku o njegovom za istinskog kanonika iz fare svoje u Zagreb odhodku izrečena od mladeži ondešne. Zagreb 1837. — Mladež selánska svomu duhovnomu pastiru za novo lěto 1837. Zagreb (s. a.). — Prečastnomu gospodinu Imbru Pendelinu kanoniku p. n. za dan godovni poklanjaju sini zahvalni 1838. Zagreb (s. a.). — Velemožnomu i visokoblagorodnomu gospodinu Nikoli Mixiću od Gornjega Lukavca, visokoga Banskoga i više slavnih varmedjiah stola sudbenoga prisědniku, prigodom njegovoga izabranja i uzvišenja na dostojanstvo meštra prabilěžnika Kraljevinah Dalmacie, Horvatske i Slavonie u Saboru istih kraljevinah dana 21. sěčnja 1839. obderžavanom. Zagreb 1839.