Václav Huml

violinist i glazbeni pedagog; 1880 - 1953

Vaclav Huml (Beroun, Češka 18. rujna 1880. – Zagreb, Hrvatska 6. siječnja 1953.) je bio češki i hrvatski violinist i glazbeni pedagog. Utemeljitelj je Zagrebačke violinističke škole.
Sviranje violine je učio u Pragu kod svjetski poznatog češkog glazbenog pedagoga Otakara Ševčika.
Od 1903. radi u Zagrebu gdje predaje na Glazbenoj školi Hrvatskog glazbenog zavoda. Među njegovim poznatim učenicima bili su Nikola Jambrošić, Ljerko Spiller i Zlatko Baloković.
1919. je utemeljio, pored ostalih, Zagrebački kvartet.
Od 1921. do kraja života je predavao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
Da bi se nastavila tradicije usavršavanja gudačkog komornog glazbarenja na tragu djela Vaclava Humla, učenici, mahom gudači, poslije studenti zagrebačke Muzičke akademije, osnovali su ZOKOR, Zagrebački omladinski komorni orkestar.
== Počasti ==
Od 1977. se u Zagrebu održava svake četiri godine međunarodno violinističko natjecanje koje nosi ime njemu u čast.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
MATICA HRVATSKA / Vijenac – 130. OBLJETNICA ROĐENJA VACLAVA HUMLA. Violina koja se ne zaboravlja  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2011. (Wayback Machine) piše Zlatko Stahuljak
MATICA HRVATSKA / VIJENAC – Zlatko Stahuljak: Tvorac zagrebačke violinističke škole  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2020. (Wayback Machine)

HUML, Václav, violinist i pedagog (Beroun, 18. IX. 1880 — Zagreb, 6. I. 1953). Studirao 1893–99. na Konzervatoriju u Pragu u O. Ševčika. U sezoni 1902–03. bio koncertnim majstorom filharmonije u Lavovu i članom njezina kvarteta s kojim je nastupao u Lavovu i drugim austrijskim i ugarskim gradovima. U Zagrebu je od 1903. najprije učitelj violine, a 1905–14. i komorne glazbe u glazbenoj školi HGZ (osim 1914–16. kada je mobiliziran). God. 1921–53. profesor je violine na Muzičkoj akademiji, predavao je i komornu glazbu te 1924–51. bio pročelnikom gudačkog odjela (za rata umirovljen). U Zagrebu je koncertirao solistički 1903–18. i u komornim sastavima 1904–26, posebice u triju s H. Mihalovićem i J. Tkalčićem te u kvartetu s U. Fabbrijem, L. Miranovim i M. Grafom. Suosnivač je i prvi violinist Zagrebačkoga kvarteta (1919–20). Svirao je 1908–12. u orkestru HNK, 1909/1910. bio i koncertnim majstorom. Djelujući u Zagrebu kao violinski pedagog 50 godina, utemeljio je tzv. Zagrebačku violinističku školu (prvotno poznata kao Humlova škola), koju zasniva na metodi Ševčika i potom upotpunjuje iskustvima L. Auera i K. Flescha. U Humlovoj je metodi težište na usavršavanju violinske tehnike, postizanju čistoće intonacije, na preciznosti i strogoj disciplini te na virtuozitetu. Svojom je sustavnošću, upornošću i predanošću pedagoškom radu odgojio naraštaje violinista, koncertnih solista, komornih i orkestralnih glazbenika te pedagoga (više od 200 učenika) među kojima se izdvajaju Z. Baloković, Lj. Dobrony, J. Klima, L. Miranov, I. Pinkava, Marijana Schön, Renata Senečić, Lj. Spiller, A. Szegedi, M. Šlik, Zlata Špehar, S. Šulek, Z. Topolski, M. Žepić. Privatno je poučavao Doru Pejačević i R. Matza. Bio je članom žirija na međunarodnim violinističkim natjecanjima Wieniawski u Varšavi 1935, u Beču 1937, u Pragu 1947. Redigirao je Sonatu za violinu i klavir F. Dugana st. i obradio glasovirsku Dragu priču B. Kunca za violinu i glasovir. S Lazarom Marjanovićem priredio je Izbor etida, 1–2. Beograd 1950. Čini se da je jedina sačuvana snimka Humlova sviranja gramofonska ploča s Bach–Gounodovom Ave Marijom (uz Irmu Pollak, o. 1910). Od 1953. HGZ dodjeljuje Nagradu »Václav Huml« najboljim gudačima među diplomantima zagrebačke Muzičke akademije, a od 1977. u Zagrebu se održava kvadrijenalno Međunarodno violinističko natjecanje »Václav Huml«. LIT.: Cecilijanski koncerat u hrvatskom zem. glasbenom zavodu. Obzor, 44(1903) 269, str. 3. — M. Nehajev (Nv): (O koncertu M. Šlika, orkestra Muzičke akademije, V. Rosenbeŕg-Ružića, V. Humla i L. Holuba). Agramer Tagblatt, 33(1918) 305, str. 5. — Ž. Hirschler: Das Klavier-Trio. Agramer Tagblatt, 36(1921) 58, str. 5. — Z. Stahuljak: Zagrebačka violinistička škola. Muzika, 15(1970) 2, str. 74. — Memorijal Vaclava Humla. Zagreb 1973. — R. Lorković: Vaclav Huml i zagrebačka violinska škola 1903.–1953. Tonovi, 15(2000) 1, str. 34–38. — Z. Stahuljak: Vaclav Huml utemeljitelj Zagrebačke violinističke škole. Cantus, 2000, 106, str. 36–38.

Huml, Václav, hrvatski violinist i pedagog češkoga podrijetla (Beroun, Češka, 18. IX. 1880 – Zagreb, 6. I. 1953). Studirao u Pragu kod Otakara Ševčíka, koncertirao u Lavovu. Od 1903. živio i djelovao u Zagrebu kao nastavnik violine i komorne glazbe na školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, a od 1921. do smrti kao profesor na Muzičkoj akademiji. Usto je koncertirao solistički i u komornim sastavima (u triju s H. Mihalovićem i J. Tkalčićem), a suosnivač je i prvi violinist Zagrebačkoga kvarteta (1919., s M. Grafom, L. Miranovom i U. Fabbrijem). Odgojivši više od 200 učenika, smatra se utemeljiteljem zagrebačke violinističke škole. Pedagošku je djelatnost temeljio na discipliniranoj izradbi violinističke tehnike na zasadama O. Ševčíka i K. Flescha. Među istaknutijim Humlovim učenicima koncertantnu su i pedagošku karijeru razvili Z. Baloković, J. Klima, L. Miranov, I. Pinkava, M. Barić, Lj. Spiller, S. Šulek, Z. Topolski i dr. U spomen na njegovo djelovanje Hrvatski glazbeni zavod ustanovio je 1953. nagradu pod njegovim imenom, namijenjenu najboljim diplomiranim gudačima zagrebačke Muzičke akademije, a od 1977. svake se četvrte godine u Zagrebu održava međunarodno violinističko natjecanje »Václav Huml«. Citiranje: Huml, Václav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata