Većeslav Holjevac

političar, gradonačelnik Zagreba; 1917-1970

HOLJEVAC, Većeslav, političar (Karlovac, 22. VIII. 1917 — Zagreb, 11. VII. 1970). Nakon prekida polaženja gimnazije u rodnom gradu postaje trgovački pomoćnik. Djelovao je u sindikatima (Ujedinjeni radnički sindikalni savez i Savez bankarskih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika). Od 1939. član je KPJ, a od 1940. Okružnoga komiteta KPH za Karlovac. Potkraj travnja 1941. u Karlovcu je organizirao udarne grupe skojevaca i radnika. Kao član Vojnoga komiteta Okružnoga komiteta KPH Karlovca, Korduna i Banije surađuje s J. Krašem, I. Marinkovićem i B. Petrovićem. Vodio je udarne grupe u više diverzija u karlovačkoj okolici, a najveći je odjek imao ulazak preobučenih partizana pod njegovim vodstvom 17. VII. u sam Karlovac. Jedan je od organizatora partizanskog ustanka na Kordunu, gdje je sa skupinom kordunaških partizana izveo potkraj srpnja prvu partizansku akciju napavši željezničku postaju i poštu u Tušiloviću. Potkraj 1941. postaje politički komesar Štaba Grupe kordunaških Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda (NOPO), koji su poslije prerasli u 7. banijsku i 8. kordunašku diviziju, a ujesen 1942. komesar II. operativne zone te potkraj 1942. I. korpusa NOVH, odn. 4. udarnoga korpusa NOVJ, na kojoj dužnosti ostaje do kraja rata. God. 1944. uspješno vodi pregovore za prelazak na partizansku stranu jedinica pod zapovjedništvom Huske Miljkovića u njegovu stožeru nedaleko od Velike Kladuše. Po ulasku partizanskih jedinica u Zagreb u svibnju 1945. H. kao general-pukovnik postaje zapovjednikom grada. U kolovozu je imenovan zapovjednikom Vojne uprave JA za Istru i Slovensko primorje. God. 1947–48. šef je Vojne misije FNRJ u Berlinu, 1948–50. ministar za novooslobođene krajeve i 1950–51. ministar rada Vlade FNRJ, a od 1951. ministar saobraćaja i pomorstva Vlade NRH. God. 1952–63. predsjednik je Gradskoga NO Zagreba i član Sekretarijata Gradskoga komiteta SKH. Za njegova gradonačelnikovanja Zagreb je učinio odlučan korak u svojoj novijoj povijesti – prešao je Savu i proširio se na ravnicu južno od nje. Bilo je to izravno povezano s odlukom o prenošenju Zagrebačkog velesajma na njegovu današnju lokaciju, za što se svojim autoritetom založio sam Holjevac. God. 1955. naredio je – preuzevši potpuno odgovornost za takvu dalekosežnu odluku – cjelokupnoj zagrebačkoj transportnoj, građevinarskoj i industrijskoj operativi, bez obzira na petogodišnji plan, kao prioritetnu zadaću dovršenje Zagrebačkog velesajma do jeseni 1956. Za njegova mandata Zagreb dobiva novu gradsku vijećnicu, drugi suvremeni automobilski most preko Save, mnoge prometnice, podignut je novi dio Trnja, nova zgrada Filozofskog fakulteta (1960), započeta gradnja Elektrotehničkog i Strojarskog fakulteta, sagrađeno više domova zdravlja i zdravstvenih stanica, započeta gradnja sljemenske žičare, otvoreni su novi moderni pogoni Organsko-kemijske industrije, »Nikole Tesle« i »Radnika« te se počelo premještati industriju iz starih dijelova grada u širu zagrebačku regiju. God. 1964–68. kao predsjednik Matice iseljenika Hrvatske razvija znatnu djelatnost u povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske te objavljuje djelo Hrvati izvan domovine (1967). U njemu je prvi put u zemlji iznesen podatak o trećini Hrvata koji žive izvan domovine. Te je godine – da ispita njegovo djelovanje – na VII. plenumu CK SKH formirana komisija, koja mu je u svojem izvještaju predbacila stanovite »prenaglašenosti u smislu hrvatskog nacionalizma«, tolerantniji odnos prema Deklaraciji o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika (1967) i blaže ocjene nekih emigrantskih organizacija u raspravama u Matici iseljenika. Isključen je iz SK i bio prisiljen da se povuče iz javnog života. — O svojim iskustvima iz rata pisao je u Vojnom vjesniku (1943–44), u zborniku Prva godina NOR-a na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Žumberka (Karlovac 1971) i u knjizi Zapisi iz rodnog grada (1972). — God. 1994. podignut mu je spomenik kipara Z. Gračana u Zagrebu na raskrižju Slavonske avenije i Avenije V. Holjevca. DJELA: Hrvati izvan domovine. Zagreb 1967, 19682. — Zapisi iz rodnog grada. Zagreb 1972.

Holjevac, Većeslav, hrvatski general i političar (Karlovac, 22. VIII. 1917 – Zagreb, 11. VII. 1970). Gimnaziju je pohađao u Karlovcu. Radio je kao privatni namještenik te je djelovao u sindikalnim savezima. Od 1939. bio je član KPJ. Jedan je od organizatora antifašističkih partizanskih postrojbi na Kordunu. Tijekom II. svjetskog rata obnašao je niz istaknutih vojnih i političkih dužnosti (zapovjednik operativne zone, politički komesar korpusa). Nakon rata bio je zapovjednik grada Zagreba, pa Vojne uprave JA za Istru i Slovensko primorje, poslanik u Ustavotvornoj skupštini i Saveznoj narodnoj skupštini. Potom je bio zastupnik u Saboru NRH, ministar rada u vladi FNRJ i ministar prometa u vladi NRH, te član CK SKH. Imao je čin general potpukovnika. Od 1952. do 1962. bio je gradonačelnik (predsjednik Gradskog Narodnog odbora) Zagreba. Pridonio je razvoju grada potaknuvši njegovo širenje južno od Save (gradnja Zagrebačkoga velesajma i dr.). Bio je i član Izvršnoga vijeća SR Hrvatske, te predsjednik Matice iseljenika Hrvatske. Kao jedan od glavnih predstavnika nacionalno-demokratske struje u SKH, zauzimao se za jasnije definiranje hrvatskih nacionalnih interesa. Nakon objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (1967) bio je podvrgnut stranačkoj istrazi i prisiljen na povlačenje iz političkog života. Djela: Hrvati izvan domovine (1967) i Zapisi iz rodnog grada (1972). Citiranje: Holjevac, Većeslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Većeslav Holjevac (Karlovac, 22. kolovoza 1917. – Zagreb, 11. srpnja 1970.) hrvatski političar, pisac i zagrebački gradonačelnik.
== Životopis ==
U Karlovcu je pohađao gimnaziju, a zatim radio kao privatni namještenik i djelovao u sindikatima. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1939. godine.
Kao član Okružnog komiteta KPH za Karlovac, bio je jedan od organizatora antifašističkog ustanka u gradu. U srpnju 1941. otišao je na Kordun, gdje je također bio jedan od organizatora ustanka. Bio je i politički komesar grupe NOP odreda Korduna i Banovine, politički komesar, pa zapovjednik Druge operativne zone Hrvatske i naposljetku politički komesar Prvog, a zatim Četvrtog korpusa.
Poslije rata, bio je zapovjednik Vojne uprave za JA za Istru i Slovensko primorje i šef vojne misije FNRJ u Berlinu. Od 1952. do 1962. Holjevac je bio gradonačelnik Zagreba. U vrijeme njegovog mandata Zagreb je "prešao preko Save". Kao zagrebački gradonačelnik proveo je smjele urbanističke zahvate. Uspješno se odupro pokušajima odvlačenja Zagrebačkog velesajma u Beograd. Svojom samostalnom i energičnom politikom Holjevac se sukobio s jugoslavenskim političkim vrhom, a 1969. je primoran dati ostavku u Centralnom komitetu Saveza komunista nakon što je kao predsjednik Odbora za kulturu dodijelio Nagradu Božidara Adžije filozofima Milanu Kangrgi i Gaji Petroviću.
Holjevac je bio i član Četvrtog sabora Narodne republike Hrvatske i predsjednik Matice iseljenika Hrvatske. Autor je djela "Hrvati izvan domovine" i "Zapisi iz rodnoga grada". Umro je u Zagrebu, 11. srpnja 1970. godine.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Narodnim herojem proglašen je 23. srpnja 1951. godine.
Kći Tatjana Holjevac bivša je predsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba.
== Djela ==
"Hrvati izvan domovine", Matica hrvatska, Zagreb, 1967.1, 1968.2
"Zapisi iz rodnoga grada", Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1972.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
=== Sestrinski projekti ===
=== Mrežna sjedišta ===
Holjevac, Većeslav Hrvatska enciklopedija. LZMK
LZMK / Proleksis enciklopedija: Holjevac, Većeslav

Wikipedia Wikidata