Vilim Feller

matematičar; 1906-1970

Vilim Srećko Feller, (rodno ime: Vilibald Srećko Feller; engleski: William 'Willy' Feller; Zagreb, 7. srpnja 1906. – New York, 14. siječnja 1970.) bio je hrvatski matematičar na području teorije vjerojatnosti. Smatra se jednim od osnivača teorije vjerojatnosti kao znanstvene discipline.
== Život ==
Vilim Srećko Feller rodio se 1906. u Zagrebu u katoličkoj obitelji. Fellerova majka bila je Hrvatica Ida Oemichen-Perc iz Austrije, a otac Eugen Viktor Feller židovskog podrijetla, bio je ljekar u Donjoj Stubici, doselivši u Hrvatsku iz Poljske.
Svoj studij na području matematike započeo je na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1925. godine studij nastavlja u inozemstvu, točnije u njemačkom gradu Göttingenu. Glavni docenti postali su mu David Hilbert i Richard Courant. Promovirao je 1926, te 1928. postaje docent na sveučilištu grada Kiela. U tom razdoblju, u Njemačkoj se širi nacistička ideologija koju Feller odbacuje, te biva prinuđen napustiti Njemačku i otići u Dansku. Povremeno je također živio u Švedskoj gdje je upoznao svoju suprugu. 1939. godine emigrira sa svojom suprugom Clarom Mary Nielsen u SAD.
Dolaskom u SAD, Feller počinje predavati na sveučilištu Brown, te od 1944. na sveučilištu Columbia. Istodobno prihvaća američko državljanstvo, a od 1950. preuzima obvezu docenta na sveučilištu u Princetonu. O svom znanstvenom radu na području matematike, Feller izdaje mnogobrojne knjige s različitim temama. Mnogi Teoremi iz teorije vjerojatnosti nose njegovo ime. U SAD postaje član Royal Statistical Society i predsjednik Institute of Mathematical Statistics. Također je bio član American Academy of Arts and Sciences i National Academy of Recording Arts and Sciences. Feller za svoj životni rad 1959. godine dobiva odlikovanje National Medal of Science.
Vilim Srećko Feller je umro 14. siječnja 1970. u New Yorku.
== Literatura ==
An introduction to probability theory and its applications Wiley, New York 1950
== Izvori ==
== Literatura ==
Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
== Vanjske poveznice ==
Životopis

FELLER, Vilim (William, Willy), matematičar (Zagreb, 7. VII. 1906 — New York, 14. I. 1970). Sin Eugena Viktora, ljekarnika i poduzetnika. U Zagrebu maturirao 1923. i 1923–25. studirao matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu. Studij je nastavio i 1926. doktorirao tezom Über algebraisch rektifizierbare transzendente Kurven na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je dvije godine bio asistentom R. Couranta. God. 1928. habilitira se za docenta čiste i primijenjene matematike na Sveučilištu u Kielu, gdje je također bio ravnatelj Instituta za primijenjenu matematiku i član ispitne komisije za srednjoškolske nastavnike. Nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, odbio je položiti službenu prisegu pa je 1933. otpušten. God. 1933–34. radi u Carlsbergovu institutu za matematiku u Københavnu, a 1934–39. predaje na sveučilištima u Stockholmu i Lundu. Nakon toga odlazi u SAD, gdje je 1939–44. profesor na Brown University u Providenceu, Rhode Island. God. 1939. pokreće i uređuje Mathematical Reviews, danas jedan od najpriznatijih referativnih matematičkih časopisa u svijetu. Profesorom na Cornell University u Ithaci, New York, izabran je 1945, a 1950. prelazi na Princeton University, New Jersey, gdje ostaje do kraja života. Kao gostujući profesor predavao je i na Rockefeller University u New Yorku 1965/66. i 1967/68. F. je kontinuirano održavao veze sa Sveučilištem u Zagrebu, gdje je bio čest gost i predavač. Publicirao je 104 rada iz različitih područja matematike i njezinih primjena u drugim znanostima. God. 1935, potaknut radom A. N. Kolmogorova, definitivno se orijentira prema teoriji vjerojatnosti i matematičkoj statistici, područjima na kojima je stekao svjetsko ime. Glavni su mu radovi o centralnom graničnom teoremu, o zakonu ponovljenog logaritma, o zakonu velikih brojeva, stohastičkim procesima, teoriji grupa i parcijalnim diferencijalnim jednadžbama. Istraživao je primjenu teorije vjerojatnosti u prirodnim znanostima i dobro poznavao biologiju, napose se baveći genetikom. Osim toga bavio se teorijom difuzije, njezinom vezom s Markovljevim procesima te njihovim primjenama u fizici. Kombinirajući funkcionalnu analizu, diferencijalne jednadžbe i teoriju vjerojatnosti, predočivao je proces difuzije kao Markovljev proces, a kao proces difuzije prikazivao je također procese rađanja i umiranja. Autor je svjetski priznate i prevođene monografije An Introduction to Probability Theory and Its Applications. Surađivao je u periodicima Mathematische Zeitschrift (Berlin 1928, 1935–37), Mathematische Annalen (Berlin 1930, 1932, 1936), Sitzungsberichten der Preussischen Akademie der Wissenschaften Phys.-Math. Klasse (Berlin 1932), Acta mathematica (Uppsala 1934–35), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts. Classe des sciences mathematiques et naturelles (1934), Fundamenta mathematicae (Varšava 1934, 1939), Rad JAZU (1934, 1939), Acta litterarum ac scientiarum Regiae universitatis Hungaricae Francisco-Iosephinae. Sectio scientiarum mathematicarum (Szeged 1937), Statistical Research Memoirs (Cambridge 1938), Acta biotheoretica (Leiden 1939–40), Duke Mathematical Journal (Durham 1939), Physical Review (New York 1940), Transactions of the American Mathematical Society (Lancaster 1940, 1943, 1949, 1954, 1956), Annals of Mathematical Statistics (Berkeley 1941, 1943, 1945, 1947–48, 1950–51, 1959), Quarterly of Applied Mathematics (Providence 1943, 1951), Bulletin of the American Mathematical Society (Lancaster 1945, 1949, 1955), Annals of Mathematics (Princeton 1946, 1951–55, 1957–58, 1970), American Mathematical Monthly (Washington 1947, 1951, 1966, 1968), Illinois Journal of Mathematics (Champaign 1957–59), Zeitschrift für Wahrscheinlichkeitstheorie und verwandte Gebiete (New York 1968–70). Bio je dopisni član JAZU, član Nacionalne akademije znanosti u Washingtonu, Američke akademije znanosti i umjetnosti u Bostonu, Danske akademije znanosti, Kraljevskoga statističkog društva u Londonu i počasni član Londonskoga matematičkog društva. Također je biran upraviteljem Američkoga matematičkog društva i predsjednikom Instituta matematičke statistike (1946). God. 1970. dobio je Nacionalnu medalju za znanost koju je ustanovio Kongres, a dodjeljuje predsjednik SAD za istaknut prinos u fizikalnim, biološkim, matematičkim i tehničkim znanostima. DJELA: An Introduction to Probability Theory and Its Applications, 1. New York 1950, 1957², 1967³; 2. 1966, 1972².

Feller (engl. izgovor [fe'ləɹ]), Vilim (William), hrvatsko-američki matematičar (Zagreb, 7. VII. 1906 – New York, 14. I. 1970). Doktorirao je 1926. na Sveučilištu u Göttingenu. Radio je na sveučilištima u Njemačkoj (Kiel, 1928–33), Danskoj (Kopenhagen, 1933–34), Švedskoj (Stockholm, 1934–39; Lund, 1934–39) i SAD-u (Providence, Rhode Island, 1939–44; Ithaca, New York, 1945–50; i Princeton, New Jersey od 1950. do kraja života). Bavio se zakonom velikih brojeva, zakonom ponavljanog logaritma, stohastičkim procesima, teorijom grupa i parcijalnim diferencijalnim jednadžbama. Istraživao je primjenu teorije vjerojatnosti u biologiji i genetici, npr. u tumačenju rođenja i smrti kao procesa difuzije. Glavno mu je djelo Uvod u teoriju vjerojatnosti i njezine primjene (An Introduction to Probability Theory and its Applications, I–II, 1950–66); objavio mnoge radove u američkim i europskim časopisima. Bio je jedan od urednika časopisa Transactions of the American Mathematical Society i Annals of Mathematical Statistics, dopisni član JAZU-a (danas HAZU) od 1937. te član Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1958. i Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1960. Po njem su nazvani stohastički procesi Fellerov proces i Fellerov kontinuirani proces te planetoid (21276 Feller). Citiranje: Feller, Vilim. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na matematičara Vilima Fellera

(doslovno iz odluke: „Ulica (k.č. 1462/4 k.o. Zaprudski Otok) koja se odvaja iz Ulice Stjepana Gradića (istočno od kućnog broja 13) u smjeru zapada, prolazi križanje s Ulicom Nikole Andrića i završava kao slijepa ulica, imenuje se u spomen na matematičara Vilima Fellera i dobiva ime Ulica Vilima Fellera“)

Wikipedia Wikidata