Vjekoslav Heinzel

arhitekt, graditelj i političar, gradonačelnik Zagreba; 1871-1934

Vjekoslav Heinzel (Alois), (Zagreb, 27. kolovoza 1871. – Zagreb, 1. ožujka 1934.), bio je hrvatski arhitekt i zagrebački gradonačelnik. Povijesno i civilizacijski gledano, najviše je pridonio da Zagreb dobije sadržajno i estetski velegradske vizure te postane relevantna europska civilizacijska, kulturna i turistička metropola.
== Životopis ==
Vjekoslav Heinzel rođen je kao Alois Heinzel u zagrebačkoj poduzetničkoj obitelji 1871. godine. Maturirao je u Zagrebu 1889. Visoku tehničku školu polazio je u Grazu, a arhitekturu je diplomirao u Stuttgartu 1893. Licenciran za samostalni rad kao arhitekt 1896. godine, projektirao je brojne zgrade u Zagrebu. 1906. promijenio je ime u Vjekoslav. Godine 1910. postao je gradski vijećnik, a 1912. šef mjesne trgovačke i obrtničke komore. Iste godine prestaje s profesionalnim aktivnostima i putuje po Europi, prije nego što se vratio i organizirao opskrbu hranom Zagreba tijekom 1. svjetskog rata.
Heinzel je također bio rani automobilist, koji je zajedno s Ferdinandom Budickim vozio prvi automobil u Zagrebu i bio jedan od osnivača Hrvatskog automobilskog kluba 1906. Sudjelovao je na mnogim ranim automobilskim utrkama, uključujući pobjedu u prvoj utrci za prvenstvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1912.
Za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Heinzel je prvi put izabran za gradonačelnika 1920. godine i obnašao je dužnost do kolovoza 1921., kada je gradska uprava privremeno raspuštena. 1922. izabran je za člana Hrvatskog bloka. Godine 1926. i 1927. razišao se sa Strankom prava i Hrvatskom seljačkom strankom, ali je ponovno izabran na sljedećim izborima. Njegova je uprava organizirala izgradnju velikih dijelova današnje Peščenice, Trnja, Trešnjevke, Maksimira i drugih gradskih četvrti. Njegov doprinos obuhvaća izgradnju i proširenje brojnih bolnica, izgradnju tržnice Dolac i rekonstrukciju Laščinske ceste, kasnije Sajmišne, a danas avenije Vjekoslava Heinzela, istaknute avenije sjever-jug u istočnom dijelu grad koji započinje na Trgu Eugena Kvaternika i dijeli Trnje i Peščenicu.
Tijekom Heinzelovog gradonačelničkog mandata, Zagreb je 15. lipnja 1926. dobio svoj prvi odašiljač snage 0,35 kW. Dana 1. travnja iste godine grad je instalirao svoju prvu automatsku razvodnu ploču, kapaciteta 7000 telefonskih pretplatnika.
Heinzelovi napori imali su znatnu cijenu, budući da je grad morao podići zajam od 250 milijuna jugoslavenskih dinara, što je u to vrijeme bilo tema mnogih kritika.
Heinzelova supruga Berta, rođ. Pick (Prag, 1881. – Zagreb, 12. svibnja 1969.) djelovala je u mnogim dobrotvornim i humanitarnim društvima, te dala sagraditi sirotište "Leskovac". Surađivala je u listu Der Morgen (1925.). Ostavština obitelji Heinzel čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Heinzel, Vjekoslav Hrvatska tehnička enciklopedija

HEINZEL, Vjekoslav (Alois), arhitekt i gradonačelnik (Zagreb, 27. VIII. 1871 — Zagreb, 1. III. 1934). Rođen u poduzetničkoj obitelji. Maturirao u Zagrebu 1889. Visoku tehničku školu polazio u Grazu, arhitekturu diplomirao u Stuttgartu 1893. Radio u obiteljskom poduzeću u Zagrebu, zatim na gradnji radionica za željeznicu te u vladinu Građevnom uredu. Samostalni i ovlašteni arhitekt 1896–1912, izvodi stambene i poslovne zgrade. Nakon prve nagrade na natječaju izveo je Hrvatsko-slavonski industrijski paviljon na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. U Zagrebu gradi uglovnicu u Gundulićevoj ul., kbr. 45a (1897), zgrade na Svačićevu trgu, kbr. 15 i 16 (1898), Šenoinoj ul., kbr. 5 (1899), Jurišićevoj ul., kbr. 7 (1900), Pučku školu u Filipovićevoj ul. na Lašćini (1902), zgrade u Palmotićevoj ul., kbr. 26 (1905) i 53 (1907). Bio je i eksterni učitelj za zgradarstvo u Graditeljskoj školi 1895–1905. Od 1910. gradski je zastupnik i predsjednik Trgovačke i obrtničke komore (1912–20). Napustivši graditeljski obrt 1912, putuje u SAD, Francusku, Veliku Britaniju, Italiju i Njemačku, a zatim se posvećuje javnim radovima u Zagrebu. Sudjelovao na izgradnji palače Trgovačke i obrtničke komore (1914), a poslije je angažiran u njezinu poslovanju oko financija i skrbi za razvoj obrta i trgovine. Za rata 1914–18. organizirao opskrbu Zagreba hranom, pa je u rujnu 1918. imenovan dvorskim savjetnikom. Bio je član ravnateljstva Hrvatske eskomptne banke i financijskih, trgovačkih i industrijskih poduzeća te predsjednik Gradske štedionice, kojoj je proširio djelatnost. Gradskim načelnikom bio je od rujna 1920. do kolovoza 1921, kada je zastupstvo raspušteno zbog bojkota pokopa kralja Petra I. Karađorđevića, te kao kandidat Hrvatskog bloka od siječnja 1922. Osim što je zbog navodne samovolje u srpnju 1926. izgubio potporu zastupnika Stranke prava, 1927. razišao se s HSS koja je bila protiv izlučenja grada iz Zagrebačke oblasti, pa je u srpnju 1927. zastupstvo ponovo raspušteno. Od listopada 1927. do listopada 1928. opet je načelnikom s liste Hrvatske federalističke seljačke stranke i Hrvatske stranke prava (frankovaca). Povukao se nakon što je u tisku optužen da je utjecao na natječaj za izgradnju klaonice. Surađujući s različitim političkim opcijama, za načelnikovanja je razvio opsežnu djelatnost i promicao razvitak grada, uređenje cesta, izgradnju kanala, kuća i socijalnih stanova, izgradnju osam škola i osam socijalnih i zdravstvenih ustanova, rekonstrukciju električne rasvjete, obnovu tramvaja, plinske mreže i vodovoda, savskog nasipa. Također su izvedena četiri skloništa za djecu, pučki domovi, započeta je gradnja tržnice na Dolcu, prolaz Tuškanac (Dežmanov prolaz), gradi se gradska klaonica (o čem je 1922. u Zagrebu tiskao brošuru Expose za gradnju nove klaonice i novog tržišta za stoku), zgrada Burze (1927) te Gradska štedionica, zoološki vrt, Savsko kupalište. H. je kao arhitekt umnogome pridonio planskomu razvitku grada i živoj graditeljskoj djelatnosti nakon I. svjetskog rata, osobito novom regulatornom osnovom (1923), tj. planiranjem dijela grada istočno od Draškovićeve ulice, oko današnjega Trga žrtava fašizma, Krešimirova trga i Zvonimirove ulice, te izgradnje novih gradskih četvrti. Govore i članke o komunalnim temama objavljivao je u periodicima Agramer (Zagreber) Tagblatt (1915, 1921, 1925), Hrvatski Lloyd (1922), Der Morgen (1925), Bankarstvo (1926), Slobodna tribuna (1927), Dom (1928) i Savremena opština (Beograd 1931). H. je bio i športski djelatnik kao odbornik i kao aktivni športaš još od 1880-ih. Bio je odbornikom Klizačkog i Biciklističkog društva, promicao je skijanje, a posebno se zanimao za zrakoplovstvo (prvi putnički avion »Zagreb«, 1928) te automobilizam, pa je bio potpredsjednik i predsjednik Hrvatskog automobilskog kluba 1906–19, a od 1910. potpredsjednik je Hrvatskoga športskog saveza u Zagrebu. — Heinzelova supruga Berta, rođ. Pick (Prag, 1881 — Zagreb, 12. V. 1969) djelovala je u mnogim dobrotvornim i humanitarnim društvima, dala sagraditi sirotište »Leskovac«. Surađivala je u listu Der Morgen (1925). — Njihova ostavština čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju. LIT.: (Heinzel na odlasku): Narodni val, 2(1928) 216, str. 3–4; 240, str. 7. — I. Belin, Nova Evropa, 18(1928) 9, str. 287–291. — Zagreb godine 1919–1925. Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kralj. glavnoga grada Zagreba. Zagreb 1929. — (Nekrolozi): Jutarnji list, 23(1934) 7934, str. 9; Novosti, 28(1934) 61, str. 6. — R. Habeduš (Ks.): Načelnici grada Zagreba. U: Zagreb 1934, 1. Zagreb 1934, 107–110 — F. Bučar: Stari zagrebački športski portreti. Zagreb, 9(1941) 10/11, str. 240–241. — H. Matković: Odraz političkih zbivanja u kraljevini SHS 1921. godine na rad zagrebačkog gradskog zastupstva. Iz starog i novog Zagreba, 1963, 3, str. 237–251. — M. Stilinović: Zagrebački gradonačelnici 1917–1941. Zagrebačka panorama, 3(1963) 6, str. 37. — Z. Milčec: Zagrebački gradonačelnici. Zagreb 1993, 69–77. — M. Kolar-Dimitrijević: O zagrebačkom gospodarstveniku Vjekoslavu Heinzelu (1871.–1934.). Časopis za suvremenu povijest, 26(1994) 2, str. 257–276. — S. Knežević: Zagrebačka zelena potkova. Zagreb 1996.

Heinzel [hajncl], Vjekoslav, hrvatski arhitekt (Zagreb, 27. VIII. 1871 – Zagreb, 1. III. 1934). Studij arhitekture završio u Stuttgartu (1893); od 1895. djelovao u Zagrebu, gdje je predavao na Graditeljskoj školi (1895–1905) i vodio samostalnu građevnu tvrtku (1896–1912). Projektirao više stambenih zgrada u duhu historicizma (uglovnice u Gundulićevoj ul. 45a, 1897; Svačićev trg 15 i 16, 1898; Jurišićeva ul. 7, 1900). Od 1910. bio je gradski zastupnik, 1912–20. predsjednik Trgovačke i obrtničke komore; za I. svjetskoga rata organizirao je opskrbu Zagreba hranom. Nakon rata bio je gradonačelnik Zagreba 1920–21. te 1922–28; na toj je dužnosti pridonio planskomu razvoju grada i znatnoj graditeljskoj djelatnosti nakon I. svjetskoga rata. Citiranje: Heinzel, Vjekoslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata