Vjenceslav Richter
Donja Drenova 8. 4. 1917. – Zagreb 2. 12. 2002.
arhitekt; 1917-2002
Vjenceslav Richter (Donja Drenova kod Sv. Ivana Zeline, 8. travnja 1917. - Zagreb, 2. prosinca 2002.), jedan je od najpoznatijih hrvatskih arhitekata dvadesetog stoljeća.
== Životopis ==
Diplomirao je 1949. kod ing. arh. Zdenka Strižića na arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Oženio se s glumicom Nadom Kareš Richter 1950. godine, s kojom je živio do smrti.
Uz arhitekturu aktivno se bavio i ostalim likovnim umjetnostima (kiparstvo, slikarstvo, grafika, scenografija), te iza sebe ostavio vrijedan opus u tim disciplinama, a posebno značajan je njegov doprinos na području teoretskih istraživanja i rasprava o umjetnosti.
Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1992.
„Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter” nalazi se na Vrhovcu 38 u Zagrebu u jednokatnoj obiteljskoj vili koju je sagradio prema vlastitom projektu krajem pedesetih godina 20. stoljeća. Supružnici su poklonili Gradu Zagrebu umjetničke radove i obiteljsku kuću 30. prosinca 1980. godine s ciljem širenja kulturnih sadržaja izvan gradskog centra, obogaćivanja kulturne ponude Zagreba novim sadržajem s posebnim naglaskom na rad s mladim umjetnicima te osobito lokalnom zajednicom, što je s vremenom vrlo uspješno zaživjelo. Muzej suvremene umjetnosti zbirkom upravlja od 1998. godine.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Richter, Vjenceslav Hrvatska tehnička enciklopedija
Službene stranice zbirke Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. travnja 2008. (Wayback Machine)
Zbirka Richter na stranicama Muzeja suvremene umjetnosti Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. travnja 2019. (Wayback Machine)
Intervju s Vjenceslavom Richterom, 2000. Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2021. (Wayback Machine)
Vjenceslav Richter i Sv. Ivan Zelina
Richter [ri'hter], Vjenceslav, hrvatski arhitekt, kipar i slikar (Drenova, 8. IV. 1917 – Zagreb, 2. XII. 2002). Diplomirao arhitekturu 1949. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Suosnivač skupine EXAT 51 (1950), Studija za industrijsko oblikovanje – SIO (1956) i Centra za industrijsko oblikovanje – CIO (1963) u Zagrebu. U svojim teorijskim radovima o urbanizmu (Sinturbanizam, 1964; Heliopolis, u časopisu Arhitektura, 1968) te kiparskim (Sistemska plastika, 1963; Reljefometar, 1964) i slikarskim ostvarenjima (Sistemska grafika, 1973) dosljedno je provodio načela likovne sinteze konstruktivizma i funkcionalizma. Autor je izložbenih paviljona u Bruxellesu (1958) i Milanu (1964), robne kuće u Blatnici (1978) i više obiteljskih kuća (Rabuzin u Ključu, 1979; Jeličić u Zagrebu, 1985; Klinar u Puli, 1988). Bavio se uređenjem interijera (Kazališna kavana u Zagrebu, 1970) i scenografijom (S. S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu, 1959; R. Strauss, Elektra, 1981). U njegovoj kući na Vrhovcu u Zagrebu od 2000. je otvorena Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1992). Citiranje: Richter, Vjenceslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na arhitekta Vjenceslava Richtera
(doslovno iz odluke: „Ulica (k.č. 289/9 i k.č 334/2, k.o. Zaprudski Otok) koja se proteže između Avenije Većeslava Holjevca i buduće produžene Stonske ulice (s južne strane poslovnog kompleksa "Centar Bundek") i prolazi križanje s Ulicom Ede Murtića imenuje se u spomen na arhitekta Vjenceslava Richtera i dobiva ime Ulica Vjenceslava Richtera“)