Vojmil Rabadan
Split 31. 7. 1909. – Zagreb 5. 1. 1988.
književnik, redatelj i prevoditelj; 1909-1988
Vojmil Rabadan (Split, 31. srpnja 1909. – Zagreb, 5. siječnja 1988.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj i redatelj.
== Životopis ==
Vojmil Rabadan rođen je u Splitu 1909. godine. U rodnome gradu završio je klasičnu gimnaziju. Diplomirao je francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1932. godine. Na istome fakultetu doktorirao je 1957. godine disertacijom Maistre Pierre Pathelin i mi a usavršavao se je u Parizu kod Jacquesa Copeaua i Gustavea Cohena. Uz to studirao je arheologiju, glazbu, slikarstvo (u Zagrebu, Parizu i Rimu). U Splitu je radio kao gimnazijski profesor. Pokrenuo je, 1942. godine, stalnu radiodramu u Zagrebu, te obnovio Zagrebačko kazalište lutaka, 1948. godine i bio njegov upravitelj. Pisao je dramska djela i libreta, te obnovio više djela hrvatskih klasika i napisao više od 50 igrokaza za djecu i mladež. Njegova operna libreta uglazbili su mnogi poznati hrvatski skladatelji (Antun Dobronić, Krsto Odak, Ivo Tijardović, Jakov Gotovac, Boris Papandopulo). Režirao je više od 200 opera i drama. Uređivao je reviju Dom i svijet (Split, 1939. – 1940.). Surađivao je u Hrvatskoj pozornici, Hrvatskoj reviji, Spremnosti i inim časopisima a u Maruliću je od 1976. do 1983. godine pisao rubriku Theatralia et alia. Prevodio je s francuskoga, starogrčkoga, latinskoga, talijanskoga, slovenskoga i bugarskoga jezika na hrvatski jezik. Preveo je s francuskoga jezika na hrvatski jezik cjelokupni opus Françoisa Villona.
Umro je u Zagrebu 1988. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.
== Djela ==
Nepotpun popis:
Kuća na kršu, drama,
Splite grade,
Ognjište: prolog, tri čina (6 slika), epilog, drama, 1941.
Mala vila, 1958.
Dva igrokaza: Zelene zrake i Zeko, Zriko i janje, 1958. (suautor Branko Mihaljević)
Kad je žena nijema, drama, 1961.
Ognjena oluja, drama,
Talija na cesti, drama,
Mlin Matije Gupca, drama,
Scenske legende o Jeleni Solinskoj, drama,
Komedijaši,
Legende o kraljici Jeleni, Zagreb, 1976., pod pseudonimom J. Marinov, (suautor Petar Grgec)
Povijest na pozornici, I–III, 1978., (pod pseudonimom J. Marinov)
Feniks na brijegu: fantazija o povijesti zagrebačke katedrale, 1994.
== Izvori ==
Rabadan, Vojmil, hrvatski književnik, redatelj, dramaturg, teatrolog i prevoditelj (Split, 31. VII. 1909 – Zagreb, 5. I. 1988). Studij romanistike završio 1932. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1957. doktorirao disertacijom Maistre Pierre Pathelin i mi. Usavršavao se u Parizu kod J. Copeaua i Gustavea Cohena. Radio je u Splitu kao gimnazijski profesor, redatelj i dramaturg u HNK-u, a 1941–45. bio je redatelj i dramaturg u zagrebačkom HNK-u te voditelj drame Hrvatskoga krugovala. Reorganizirao je i vodio Zemaljsko kazalište lutaka (1949–55), potom bio slobodni umjetnik. Jedan od najaktivnijih suradnika Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima, surađivao je u Hrvatskoj pozornici, Hrvatskoj reviji, Spremnosti i dr., a u Maruliću je 1976–83. pisao rubriku Theatralia et alia. Napisao je niz dramskih djela, režirao više od 200 opera i drama, dramatizirao mnoga klasična djela hrvatske i svjetske književnosti, a operna libreta uglazbili su mu poznati skladatelji (A. Dobronić, K. Odak, I. Tijardović, J. Gotovac, B. Papandopulo). Prevodio je s francuskoga (cjelokupni opus F. Villona), starogrčkoga, latinskoga, talijanskoga, slovenskoga i bugarskoga. Djela: Mala vila (1958), Kad je žena nijema (1961), Povijest na pozornici (I–III, 1978., pod pseudonimom J. Marinov), Feniks na brijegu (1994) i dr. Citiranje: Rabadan, Vojmil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji