Vrlika
grad cetinskog kraja/Dalmacija
Vrlika je grad u Hrvatskoj.
== Gradska naselja ==
Gradskom području pripada 9 naselja: Garjak, Ježević, Koljane, Kosore, Maovice, Otišić, Podosoje, Vinalić i sama Vrlika.
== Zemljopis ==
Grad Vrlika se nalazi na 470 m nadmorske visine na samom rubu Vrličkog polja uz državnu cestu D1 Zagreb-Split, na 66 km od Splita. U samom gradu izvire jedan od pritoka rijeke Cetine – Česma. Klima je submediteranska u prijelazu na kontinentalnu planinsku klimu što Vrliku čini ugodnim mjestom za boravak ljudi koji imaju poteškoće s respiratornim bolestima.
Po ovom se gradu zove i okolni kraj, Vrlička krajina, koja je dijelom Cetinske krajine.
== Stanovništvo ==
=== Popis 2011. ===
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Vrlika ima 2177 stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 98,3 %, a po vjerskom opredijeljenju većinu od 98,3 % čine pripadnici katoličke vjere.
Prostor Grada Vrlike čini 237,73 km2. U mjestu Vrlici i osam okolnih sela živi 2705 stanovnika (prema popisu iz 2001.). Od 7000 stanovnika 1980-ih godina, zbog posljedica rata 1990-ih u Vrlici je 2007. godine stalno živjelo tek oko 850 ljudi, uglavnom starije dobi.
== Povijest ==
Najstariji tragovi života ljudi na ovom području potječu iz starog kamenog doba (oko 30 000 pr. Krista). Nedaleko izvora Cetine, u Gospodskoj pećini sjeverno od zaseoka Milaši pronađeni su ulomci keramičke zdjele i koštano šilo.
Vrlika je bila je smještena oko samog izvora rijeke Cetine. Tu je bila starohrvatska crkva sv. Spasa, koja je do naših dana sačuvana, a zvonik ove crkve je najstariji kod nas sačuvan. U četrnaestom je stoljeću crkva sv. Spasa proširena i dobila je uglastu apsidu na začelju. Crkvu je dao sagraditi kninski župan Gastika i njegova majka Nemira. Oko crkve je nekropola s oko 1150 grobova i 700 stećaka. Tu je nađena ranosrednjovjekovna kadionica iz doba kad su ove krajeve pokrštavali i misionarili franački misionari (9. stoljeće). Prema tim nalazima Vrlika je bila veliko naselje. U doba kad su franjevci došli u ove krajeve, napravili su samostan sv. Kate (kod Vukovića vrila). Steći, kojima cijeli kraj obiluje vađeni su u kamenolomu Plazajke (brdo Kapnice).
Grad Vrlika, prvi put se spominje u pisanim izvorima 1069. godine, kao sjedište Cetinske općine, starohrvatske općine koja je obuhvaćala gradove: Glavaš, Prozor, Sinj, Trilj, Stolac, Gradac, Nutjak, Tugare i Poljičku župu.
Od pet starohrvatskih općina (Imotska, Zminjska, Kliška i Dridska) koje su se nalazile na području sadašnje Splitsko-dalmatinske županije, cetinska općina bila je najveća. Na njenim rubnim područjima u srednjem vijeku izgrađuje se lanac utvrda koje označavaju granice prema okolnim općinama. Tako prema imotskoj općini nastaje tvrđava Čačvina, a na jugu prema kliškoj tvrđava Nutjak, a na sjeveru prema kninskoj općini i putu za Bosnu tvrđava Glavaš.
U vremenu između 10. i 11. stoljeća, sjeverni dio cetinske općine se izdvaja u samostalnu općinu - Vrličku, koja na sjeveru graniči s kninskom općinom, a na jugu (kod današnjega manastira Dragović) s cetinskom općinom.
Iznad samog naselja na nepristupačnoj stijeni stoji srednjovjekovna utvrda Prozor koja dominira nad gradom i pogledom na širu okolicu, a spominje se po prvi put nakon provale Turaka u selo Vrhrike (Cetina) te da su tadašnji stanovnici su pobjegli u utvrdu Prozor koju je sagradio Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Kasnije su ti isti prebjezi osnovali naselje ispod same utvrde i dali mu staro, al pomalo izmijenjeno ime - Vrlika. Vrlika nije bila castrum - utvrđeni grad, poput Glavaša i Prozora, već joj je položaj prirodno bio zaštićen vodama. Tijekom druge polovice 15. stoljeća, zbog učestalih prodora Turaka kroz klanac Uništa na prostor vrličke općine, stanovnici središta stare Vrlike sklanjaju se u utvrđeni vrlički grad ("Castrum Werhlychky"). Taj grad je zapravo grad Prozor, kojeg kralj Ladislav Napuljski godine 1406. daruje vrličkom narodu.
S vremenom dolazi do potpunog preseljavanja stanovništva iz starog središta općine pod utvrdu Prozor i na novo naselje prenosi se naziv ranijeg sjedišta - Vrlike. Godine 1522. Turci osvajaju Vrliku i njome vladaju do 1688. godine, kada ona prelazi pod mletacču upravu. Prije toga je mletačka vojska 1648. godine oslobodila Vrliku ponajviše zahvaljujući Vuku Mandušiću i don Stipanu Soriću.
Od 1805. do 1813. godine, Vrlika se nalazi pod francuskom upravom. Godine 1811. ustanovljena je Općina Vrlika i pripadala je kotaru Knin (okrug Šibenik). Vrlika je 1822. i dalje općina, ali ovoga puta pod austrijskom vlašću pripadajući kotaru Sinj (okrug Split). Godine 1854. Vrlika se podiže na razinu kotara i pripada okrugu splitskom. U tom razdoblju na spomen 200. godišnjice oslobođenja od Turaka sagrađen je Općinski dom (1888. godine).
Do kraja Prvog svjetskog rata, Vrlika se kao i cijela Dalmacija nalazila pod austro-ugarskom vlašću.
U NOB-u tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovalo je 58 stanovnika.
== Gospodarstvo ==
Grad Vrlika dijelio je sudbinu svih hrvatskih zaobalnih krajeva tijekom dugih i burnih stoljeća povijesti. Smjenjivala su se razdoblja blagostanja, gospodarskog i kulturnog procvata s razdobljima kriza koje su uvijek rezultirale odlaskom stanovništva u privremenu i trajnu emigraciju.
Kroz povijest temeljne gospodarske djelatnosti bile su poljodjelstvo, stočarstvo, trgovina i druge djelatnosti. Sve veću važnost u novom dobu ima djelatnost turizma i ugostiteljstva, korištenje suvremenih informatičkih tehnologija, sve u skladu s osnovnim postulatima održivog razvitka.[nedostaje izvor]
== Poznate osobe ==
Prof Petar Barišić - akademski kipar
Milan Begović - hrvatski književnik
Fra Filip Grabovac (1697. – 1749.) - hrvatski svećenik franjevac
Prof Ante Kuduz - akademski slikar
Niko Rebić - Saborski zastupnik
Emil Kazimir Žeravica - hrvatski književnik (Vrlika, 26. lipnja 1922. – Pula, 10. kolovoza 2012.)
== Spomenici i znamenitosti ==
Utvrda Prozor
Stambena zgrada u ul. Milana Begovića 2, iz 19. stoljeća, zaštićeno kulturno dobro
Česma, kultno mjesto nastajenja opere "Ero sa onoga svijeta".
Za vrijeme Uskrsnih blagdana mogu se vidjeti jedinstveni "Čuvari Kristova groba" gdje se pokazuje bogata baština i ljepota narodne nošnje.
U središtu vrličkog groblja je crkva sv. Petra i Pavla iz 1701. godine, koja i danas služi kao grobljanska kapela. Ovo je prva crkva podignuta u Vrlici nakon oslobođenja od Turaka. Ima četvrtastu apsidu, a na pročelju je zvonik na preslicu s jednim zvonom.
U mjestu se nalazi Pravoslavna crkva Svetog oca Nikolaja izgrađena 1618. godine.
Od 1843. do 1971. godine u Vrlici je postojala grkokatolička crkva Svete Trojice.
== Obrazovanje ==
O.Š. Milana Begovića - dobitinica Eko zelene zastave Hrvatske 25. travnja 2007. godine.
== Kultura ==
Gospa Rožarica
Vrličko kolo
Vrlička narodna nošnja
KUU Milan Begović
== Sport ==
HNK Vrlika, nogometni klub
Športsko-rekreacijski centar "Česma"
Od 2000. održava se Vrlička ulična utrka.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Službene stranice grada