Zlatko Baloković
Zagreb 21. 3. 1895. – Venecija 29. 3. 1965.
violinist svjetskoga glasa; 1895-1965
Zlatko Baloković (Zagreb, 21. ožujka 1895. – Venecija, 29. ožujka 1965.), hrvatski violinist.
== Životopis ==
Bio je učenikom hrvatskog i češkog glazbenog pedagoga Vaclava Humla.
Koncertnu karijeru započeo je 1913. godine i ubrzo stekao međunarodnu reputaciju koncertirajući širom Europe i SAD-a, gdje se 1924. godine i nastanio.
Tijekom svoje pedesetogodišnje koncertne aktivnosti ostvario je repertoar od glazbe 18. stoljeća do suvremenih hrvatskih autora. Godine 1946. i 1954., posjetivši domovinu, održao je niz koncerata u Hrvatskoj.
Od 1947. je počasnim građaninom Subotice.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti stekla je donacijom Zlatka Balokovića (1968.) violinu Guarneri King (1735.), koja je zbog svojih iznimnih umjetničkih karakteristika svrstana među devet najznačajnijih uradaka talijanskog graditelja violina.
== Izvori ==
Zlatko Stahuljak, Zagrebačka violinistička škola (Zagreb, 1970)
Joyce Borden Baloković, Singing Wings: An Autobiographical Biography of Zlatko Baloković, the Concert Violinist and Citizen of the World (privatno izdanje, 1973.)
Zlatko Stahuljak, jedinica u Hrvatski biografski leksikon (Zagreb: Hrvatski leksikofrafski zavod Miroslav Krleža, 1983), sv. 1, 399-400.
BALOKOVIĆ, Zlatko, violinist (Zagreb, 31. III 1895 — Venecija, 29. III 1965). Učio je kod V. Humla (1904–1911) u Glazbenoj školi Hrvatskoga zemaljskog glazbenog zavoda u Zagrebu i kod O. Ševčika (1911–1913) u Majstorskoj školi Muzičke akademije u Beču, gdje je na diplomskom ispitu dobio prvu nagradu. God. 1924. nastanio se u SAD, a 1926. sklopio brak s Joyce Borden. — Već za studija dobivao je pohvalne kritike za koncerte s Filharmonijom u Moskvi 1912. i Berlinu 1913. Njegovu prvomu samostalnom koncertu, održanom u Zagrebu 4. XI 1913, prisustvovala su oba učitelja. Potom je koncertirao u Njemačkoj, Austriji, Italiji i Egiptu stječući sve veći međunarodni ugled. Za I svjetskog rata održao je u Zagrebu mnogobrojne koncerte u korist međunarodnoga Crvenog križa. Poslije rata koncertirao je u Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD (1924), a 1926–1930. u SAD i gotovo svim državama Evrope i Turskoj nastupajući s najpoznatijim orkestrima kojima su ravnali R. Baton, G. Georgescu, J. Halvorsen, O. Klemperer, P. Paray, M. Sargent, F. Schalk, B. Walter i dr. Dora Pejačević napisala je za njega Slavensku sonatu, koju je prvi put izveo 1926. u Clevelandu. God. 1932. gostovao je na svim kontinentima, 1935/1936. koncertirao je u SSSR-u i zemljama Evrope postigavši najviša priznanja kritike. Na turneji u SAD 1937/1938. nastupao je s vodećim američkim orkestrima pod ravnanjem S. Kussewitzkog, A. Rodzinskog, F. A. Stocka i dr. Prigodom 25-godišnjice umjetničkoga rada priredio je turneju po Jugoslaviji, započevši koncertom 19. III 1938. u HNK u Zagrebu, a nastavio po Bugarskoj, Grčkoj i Turskoj. Tada je prvi put izveo njemu posvećen koncert za violinu i orkestar Johna Aldena Carpentera. Za II svjetskog rata prekinuo je koncertnu aktivnost. Bio je jedan od organizatora američke pomoći NOR-u (predsjednik Vijeća američkih Hrvata). Tu je djelatnost nastavio poslije rata kao predsjednik Društva prijatelja nove Jugoslavije (1948–1965). Za taj rad primio je najveća jugoslavenska odlikovanja. Od 1948. do 1965. nastupao je pretežno na dobrotvornim koncertima. Umjetničku ostavštinu poklonila je njegova supruga JAZU u Zagrebu, utemeljivši 1966. i zakladu Zlatko and Joyce Balokovic Scholarships iz koje JAZU dodjeljuje stipendije za školovanje naših studenata na Harvardskom sveučilištu. — »Kod Balokovića se duboko proživljavanje, inteligentno i ukusno predavanje, lako svladavanje i najtežih tehničkih problema stapalo s njegovim bujnim temperamentom. Njegov pun i zvučan ton odlikovao se ljepotom i pastoznošću, baršunastom mekoćom i pjevnošću« (K. Kovačević). LIT.: Antun Gustav Matoš: Arti musices. Hrvatsko pravo, 15(1909) 4077, str. 2. — Walter Sies (S-s.): Zlatko Baloković. Agramer Tagblatt, 26(1911) 143, str. 2–3. — Uspjesi Zlatka Balokovića u Moskvi. Hrvatski pokret, 8(1912) 162, str. 6. — n: Ogroman uspjeh Zlatka Balokovića u Berlinu. Novosti, 7(1913) 274, str. 7; 275, str. 3; 276, str. 3. — Franc Kimovec (K): Zlatko Balokovićev violinski koncert. Slovenec, 44(1916) 26, str. 5–6. — Milan Graf: Koncert Zlatka Balokovića u Beču. Novosti, 12(1918) 46, str. 4. — Žiga Hirschler (Olenski): (Kirchenkonzert Baloković). Agramer Tagblatt, 36(1921) 279, str. 7. — (Kazimir Krenedić): Veliki crkveni koncerat. Riječ, 3(1921) 239, str. 9. — Zlatko Baloković in England. Grosse Erfolge des Künstlers. Der Morgen, 1(1923) 117, str. 6. — Vladimir Čačić: Slavlje Zlatka Balokovića u Americi. Obzor, 67(1926) 91, str. 1–2. — Wilhelm Josef Wasielewski: Die Violine und ihre Meister. Leipzig 1927, 652. — Kazimir Krenedić (K.): Nedostiživ uspjeh Zlatka Balokovića. V. koncerat Zagrebačke filharmonije. Narodne novine, 101(1935) 54, str. 4. — Pavle Stefanović (P. St.): Jugoslovenski čarobnik s gudalom. Štampa, 2(1935) 396, str. 7. — Veliki uspjesi Zlatka Balokovića u Rusiji. Novosti, 29(1935) 31, str. 9. — Žiga Hirschler (-žh.): Proslava 25-godišnjice umjetničkoga rada. Večer, 19(1938) 5193, str. 3. — Miloje Milojević: Večeras u Narodnom pozorištu svečano muzičko veče povodom dvadesetpetogodišnjice rada jednog našeg velikog umetnika. Politika, 35(1938) 10 716, str. 8. — Stanislav Stražnicki (S. S.): Jubilarni koncert Zlatka Balokovića. Novosti, 32(1938) 78, str. 11. — Veliki uspjeh Zlatka Balokovića u Los Angelesu. Jutarnji list, 27(1938) 9339, str. 10. — Slavko Zlatić: Koncerat Zlatka Balokovića. Primorske novine, 4(7)(1938) 879, str. 3. — Antun Goglia: Domaći violinisti u Zagrebu u XIX i XX stoljeću (p. o. iz: Sv. Cecilija, 34(1940) 3, str. 33–40; 4/5, str. 65–72; 6, str. 97–114). — A. Pavlović: Zlatko Baloković, jedan od trojice najboljih violinista sveta. Radio Beograd, 1(1940) 25, str. 3. — Jure Šaban i Toni Minerich: Ogroman uspjeh Kongresa američkih Hrvata. Novosti (Toronto), 3(1943) 317, str. 1. — Jan Mařák: Housle. Praha 1944³, 59. — Otakar Ševčik. (Red. J. Dostal i Vl. Šefl.) Praha 1953, 116 i 122. — Ladislav Miranov: Metodika violine i viole, 1. Zagreb 1964, 212. — Krešimir Kovačević: Zlatko Baloković (1895–1965). Zvuk, 1965, 65, str. 580–581. — Andreas Moser: Geschichte des Violinspiels. Tutzing 1967², 223. — Zlatko Stahuljak: Zagrebačka violinistička škola. Zagreb 1970. — Joyce Borden Baloković: Singing Wings. An Autobiographical Biography of Zlatko Baloković Concert Violonist and Citizen of the World. (S. l.) 1973.