Zvjezdana Ladika

književnica i kazališna redateljica; 1921-2004

Zvjezdana Ladika (Karlovac, 28. svibnja 1921. – Zagreb, 17. kolovoza 2004.) bila je hrvatska redateljica, kazališni pedagog i spisateljica.
== Životopis ==
=== Karijera ===
Rođena je u Karlovcu, ali je u svom ranom djetinjstvu preselila u Varaždin gdje je završila srednju školu. Na zagrebačkom sveučilištu diplomirala je jugoslavensku književnost, francuski jezik i književnost te ruski jezik i književnost.
Nakon završenog studija, vrlo kratko vrijeme radila je kao profesor na srednjoj školi, ali je prekinula taj posao i upisala studij filmske režije u "Filmskom studiju" kojeg je završila 1950. godine. Na Akademiji dramskih umjetnosti diplomirala je kazališnu režiju.
Nakon završenog studija zaposlila se u Zagrebačkom kazalištu mladih kao režiser i kazališni pedagog. Tamo je postavila "Romea i Juliju" Williama Shakespearea kao svoj diplomski rad. U ZKM-u režirala je više od 100 predstava za djecu i mlade i s djecom i mladima.
Tijekom 1956. godine boravila je u studijskom posjetu Pragu, a 1960. u Francuskoj, gdje se kazalište za djecu razvijalo kao kazališna kreativnost djece i mladih.
Sa svojim predstavama sudjelovala je na brojnim kazališnim festivalima u Europi. Njena međunarodna kazališna razmjena uključuje i razmjenu s profesionalnim kazalištem za djecu i mlade u Brnu (Prag, Bratislava, Brno, 1956.)
Zvjezdana je objavila niz radova na temu dječje dramske kreativnosti: samostalno u knjizi "Dijete i kazališna umjetnost", a kao ko-autor pojavljuje se i u knjigama "Kazališne igre", "Dijete i kreativnost" i "Dosadno mi je, ne znam što da radim". Svoje radove objavljivala je u stručnim časopisima i publikacijama u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Bila je dugogodišnji član Izvršnog odbora ASSITEJ (međunarodne organizacije kazališta za djecu i mlade), gdje je ostavila neizbrisivi trag svojom aktivnošću direktno utječući na razvoj svjetskog kazališta za djecu i mlade, za što je i proglašena počasnim članom ASSITEJ International.
Jedan je od osnivača kazališta Mala scena 1989. godine, gdje je radila kao redatelj, dramski pisac i voditelj dramskog studija.
=== Nagrade ===
Zvjezdana Ladika je za svoj umjetnički rad bila više puta nagrađivana. Najvažnije nagrade: "Mlado pokoljenje" 1972. za režiju predstave "Mačak Džingiskan i Miki Trasi"; nagrada "Društva dramskih umjetnika" za režiju 1984.; nagrada "Dubravko Dujšin" za dugogodišnji plodan kazališni rad s djecom i omladinom u Zagrebačkom kazalištu mladih 1988.; nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo 1998.
=== Smrt ===
Umrla je 17. kolovoza 2004. u 84. godini života.
== Vanjske poveznice ==
Zvjezdana Ladika Hrvatska enciklopedija
Zvjezdana Ladika, Hrvatski biografski leksikon

LADIKA, Zvjezdana, dramska pedagoginja i redateljica (Karlovac, 28. V. 1921 — Zagreb, 17. VIII. 2004). Supruga pjesnika, prozaika i kritičara Ive. Gimnaziju završila u Varaždinu 1938. Diplomirala južnoslavenske jezike i književnosti te francuski i ruski jezik i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1945. Isprva kratko radila kao profesorica u srednjoj tehničkoj školi, a potom u Jadran-filmu. Diplomirala 1954. na zagrebačkoj ADU režijom Romea i Julije W. Shakespearea u Zagrebačkom pionirskom kazalištu (od 1967. Zagrebačko kazalište mladih), gdje je od 1953. zaposlena, a u njegovu Dramskom studiju stalna suradnica i nakon umirovljenja 1988. Veći dio karijere posvetila je dramskoj pedagogiji. Ispitujući mogućnosti scenskoga izraza djece i mladih, nastojala je razviti njihovu maštu, kreativnost i prirođene sposobnosti bez izričite nakane stvaranja budućih glumaca. Utemeljila je vlastitu metodu na vođenoj kazališnoj improvizaciji (asocijacije, zamišljanja, propitivanja, igra riječima) i uzdignula ju na visoku estetsku i profesionalnu razinu te se izborila za njezino priznanje i u svjetskim kazališnim krugovima, gdje je poznata kao »zagrebačka škola«. Uspjelije je improvizacije često uklapala u predstave, koje je držala rezultatom kolektivnoga stvaralaštva. Recitali, u kojima se kroz poeziju izražava snaga riječi, te mjuzikli s plesom i pjevanjem, za koje je mislila da su scenski oblici koji najviše odgovaraju senzibilitetu djece i mladih, pripadaju najvećim postignućima njezina stvaralaštva. Debitirala je 1954. režijom Snježne bajke (prema motivima Snježne kraljice H. C. Andersena) te potom režirala više od 90 predstava, ponajviše dječjih mjuzikla i recitala, većine kojih je i dramaturginja (F. García Lorca, Mariana Pineda, 1955; M. Twain i M. Marković, Kraljević i prosjak, 1956. i 1962; M. Stehlik, Počinjemo živjeti, 1957; Lj. Đokić, Biberče, 1957. i 1962; Kadenca od ljubavi, 1958; García Lorca, Čudnovata obućarka, 1959; W. Bauer, Plavo i crveno u dugi, 1959; T. Williams, Napušteno vlasništvo, 1960; Harriet Beecher-Stowe i Vesna Kauzlarić, Čiča Tomina koliba, 1960; P. Đorđević, Djevojka s naslovne strane, 1962; A. N. Arbuzov, Priča iz Irkutska, 1963; M. Držić, Novela od Stanca, 1963; Wanda Żółkiewska, Robin Hood, 1968; Kolo oko svijeta, 1969. i 1984; Sedmi kontinent, 1973; A. Kuznjecov, Ferije u Moskvi, 1973; Koraci, 1974; Na vjetru svirala, 1975; Srca i seks, 1975; Kolo oko domovine, 1975; Norma Šerment, Nevidljivi Leonard, 1977; OS 78, 1978; N. Šerment, Pogrešne godine, 1979; García Lorca, Ciganski romancero, 1980; Shakespeare i L., Hir ljubavi, 1984; Kuznjecov, L. Tulač i L., Zagrebačko ludo ljeto, 1988; Riječi, riječi, riječi, 1992; L. Chancerel, Kavaliri gospodične Kolombine, 1994; A. Šoljan, Dobre vijesti, gospo i Romanca o tri ljubavi, 2000; D. Potamitis, Priče djeda Aristofana, 2002). Vrhunac stvaralaštva postignula je mjuziklima Mačak Džingiskan i Miki Trasi (Vesna Parun, 1971, 1980. i 2003, Nagrada Mlado pokoljenje 1972) te U koga se uvrglo ovo dijete (Éva Janikovszky, 1983, Nagrada Društva dramskih umjetnika Hrvatske 1984), koje je ostvarila s Tulačem i koreografkinjama Brankom Petričević, Ivankom Cerovac i Desankom Virant. Na scenu je postavila više predstava prilagođenih za izvedbe u školama i domovima kulture, poput mjuzikla Pričalo i Malena (Tulač, I. Šimić i L., 1986, gostovanja u Münchenu i Londonu 1987. i New Yorku 1990), koji se drži začetkom kazališta Mala scena (1989. suosnivačica; do 1996. voditeljica Dramskoga studija djece i mladih). Ondje je ostvarila mnogobrojne režije svojih mjuzikla (Čarolije malog mjeseca, Tajne čudnovate šume, obje 1988, Šuć-muć priča, 1989), Ezopovih basna, koje je i prilagodila za scenu (Dva miša, 1990; Orao, zec i divlja mačka, 1992; Roda i lisac, 1999), te drugih predstava (Nevidljivi Leonard N. Šerment, 1992; Kraljević svinjar, prema priči H. C. Andersena, 1995; Ljubavnici iz metroa J. Tardieua, 1996). God. 1998. postavila je na scenu Varljive priče – Lisica varalica, čime je započeo Ciklus predstava Zvjezdane Ladike u Šimićevoj režiji (Roda i lisac, 1999; Tajne začarane šume, 2000; Šuć-muć priča ili Bajka o zlatorogom jelenu, 2002). Suosnivačica je i Glumačke družine »Duga« (1996), s kojom je ostvarila predstave Gle, kako dan lijepo počinje! Z. Bajsića i Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić (1996) te Đak veseljak i prometni znak (L. i Tulač, 2002). Bila je dugogodišnja članica IO i počasna članica Međunarodne udruge kazališta za djecu i mlade (ASSITEJ) te 1996. suosnivačica njezina Hrvatskoga centra. U Zagrebu je objavila 1970. priručnik Dijete i scenska umjetnost te 2000. zbirku igrokaza Kazališne čarolije. Suautorica je priručnika Dosadno mi je, što da radim (Zagreb 1990, četiri izd. do 2001) i Dozivi i odzivi lirske pjesme (Zagreb 1990) te priređivačica zbornika hrvatskih igrokaza za djecu Kazališni vrtuljak (Zagreb 1997). Surađivala i u časopisu Umjetnost i dijete (1969–72, 1981, 1984, 1987, 1989), zborniku Ivana Brlić Mažuranić (Zagreb 1970) te u izdanjima Zbornik igrokaza (Zagreb 1980), Dijete i kreativnost (Zagreb 1987), Razigrane riječi (Zagreb 1994) i 50 godina Zagrebačkog kazališta mladih (Zagreb 2000). Dobitnica je Zlatne značke Saveza društava »Naša djeca« 1973, nagrada »Dubravko Dujšin« 1988, »Vladimir Nazor« za životno djelo 1998. i »Grozdanin kikot« 1999. LIT.: J. Tomin: Uvod djece u scensku umjetnost. Umjetnost i dijete, 2(1970) 7, str. 56–58. — (Razgovori): V. Krušić, Prolog, 9(1977) 31, str. 7–11. — Ž. Ciglar, Večernji list, 43(1999) 23. V, str. 16. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–3. Zagreb 1990–2002. — M. Jović: Kazalište oplemenjuje ljude. Umjetnost i dijete, 24(1992) 5, str. 225–244. — D. Vrgoč: Osluškujem djecu u kazalištu. Vjesnik, 59(1998) 21. XI, str. 21. — G. Ostović: Zvjezdana Ladika. U: Portret umjetnika u drami – IV. Zagreb 2000, 3–14. — J. Boko: Odlazak mame dječjeg kazališta. Slobodna Dalmacija, 62(2004) 19. VIII, str. 53. — V. Krušić: Životopis za izložbu. Kazalište, 8(2004) 19/20, str. 118–119. — G. Lajić: In memoriam. Ibid., str. 116–117. — K. Kolega: Mala scena. Dvadesetogodišnje putovanje. Zagreb 2009.

Ladika, Zvjezdana, hrvatska kazališna redateljica i pedagoginja (Karlovac, 28. V. 1921 – Zagreb, 17. VIII. 2004). Završila studij književnosti na Filozofskome fakultetu i kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1953. režirala i bavila se pedagoškim radom u Zagrebačkome kazalištu mladih. Suosnivačica je kazališta Mala scena, u kojem je radila kao pisac i redatelj. Ostvarila je više od 150 režija: Romeo i Julija (William Shakespeare), Marijana Pineda (Federico García Lorca), Mačak Džingiskan i Miki Trasi (Vesna Parun – Ladislav Tulač – Z. Ladika), Biberče (Ljubiša Đokić), Nevidljivi Leonard (Norma Šerment), Počinjemo živjeti (Miloslav Stehlík), Gimnazijalci (Konstantin Aandrejevič Trenjov), U koga se uvrglo ovo dijete (Éva Janikovszky), Varljive priče (Z. Ladika – Ivica Šimić). Istaknula se kao stručnjakinja za dramsko stvaralaštvo djece i mladih, razvivši vlastitu poetiku rada s djecom (izvan Hrvatske poznatu pod nazivom »zagrebačka škola«) i poticanja dječje kreativnosti s pomoću scenskog izraza. Objavila je knjigu Dijete i scenska umjetnost (1970), suautorica je više priručnika (Dijete i kreativnost, 1987; Dosadno mi je – što da radim, 1990), a pisala je i kazališne tekstove za djecu (zbirka igrokaza Kazališne čarolije, 2000). Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1998. Citiranje: Ladika, Zvjezdana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na kazališnu redateljicu i dramsku pedagoginju Zvjezdanu Ladiku

(doslovno iz odluke: „Neimenovana ulica (k.č. 2682/90 k.o. Trešnjevka) koja je sa sjeverne strane omeđena Stubičkom ulicom, a s južne strane Ulicom Dragojle Jarnević, imenuje se u spomen na kazališnu redateljicu i dramsku pedagoginju Zvjezdanu Ladiku i dobiva ime“)

Wikipedia Wikidata