Zvonimir Ljevaković

Zvonimir Ljevaković (Lipik, 11. travnja 1908. – Zagreb, 24. listopada 1981.) bio je hrvatski folklorist, etnograf i etnokoreograf te jedan od utemeljitelja i prvi umjetnički ravnatelj Ansambla LADO.
== Životopis ==
Zvonimir Ljevaković bio je marljivi istraživač narodne tradicije i kulturne baštine te začetnik etnokoreologije i utemeljitelj reproduktivne folklorne plesne umjetnosti u Hrvatskoj. Od 1945. do 1947. bio je kustos zagrebačkoga Etnografskoga muzeja i suradnik Ministarstva prosvjete. Godine 1949. bio je jedan od utemeljitelja Ansambla narodnih plesova i pjesama LADO (tadašnjega Državnoga zbora narodnih plesova i pjesama) i sve do umirovljenja 1973. njegov dugogodišnji umjetnički ravnatelj. Od 1967. do smrti bio je umjetnički voditelj Međunarodne smotre folklora u Zagrebu. Ladarke, Prigorski plesovi, Posavski plesovi, Baranjska žetva, Slavonske kraljice, Vrličko kolo, Krčki tanac i Linđo samo su neke od antologijskih Ljevakovićevih folklornih koreografija, koje Ansambl LADO i danas često izvodi. Zbog Ljevakovićeva samosvojnoga stila prilagodbe hrvatskih narodnih plesova i običaja za scensko izvođenje, mnogi ga kolege etnolozi i koreografi smatraju tvorcem tzv. zagrebačke škole folklora.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Ljevaković, Zvonimir Hrvatska enciklopedija. LZMK (životopis)
HDS ZAMP: Zvonimir Ljevaković (popis djela)
Discogs.com: Zvonimir Ljevaković (diskografija)
Ansambl LADO – O nama: Povijest
Večernji.hr – Denis Derk: »Osnivač Lada Zvonimir Ljevaković konačno dobio bistu u Zagrebu«
Večernji.hr – Denis Derk: »Slavljenička večer Lada posvećena neponovljivom Zvonimiru Ljevakoviću«

LJEVAKOVIĆ, Zvonimir (Zvonko), etnokoreograf (Lipik, 11. IV. 1908 — Zagreb, 24. X. 1981). Suprug pijanistice i pedagoginje Dore Gušić. Gimnaziju završio u Rumi 1927. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jednu godinu slušao etnologiju s etnografijom; pedagošku skupinu predmeta diplomirao 1947. Bio je zborovođa Hrvatskoga pjevačkoga i tamburaškoga društva »Zvonimir« u Babinoj Gredi 1935–36. U Zagrebu od 1937. sudjelovao u radu Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca (nastupio u izvedbi dramskoga teksta E. Radetića Neobičan božićni dar na Radio-Zagrebu 1938; s njemačkoga preveo osvrte MHKD na gostovanju u Švicarskoj. Zagreb 1939), pri kojoj je završio glumački tečaj 1944. Poštanski činovnik od 1942, stručnjak za narodne plesove, asistent konzervator i kustos u Etnografskom muzeju 1945–48; referent Pododsjeka za ples Odjela za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete NRH 1947. Od 1946. bio koreograf i umjetnički voditelj folklorne sekcije Kulturno-umjetničke grupe (poslije Omladinsko kulturno-umjetničko društvo) »Joža Vlahović« (drugo mjesto na Svjetskom festivalu omladine u Pragu 1947, Nagrada Vlade FNRJ 1949) iz koje je 1949. nastao Državni zbor narodnih plesova i pjesama (poslije »Lado«), kojega je idejni začetnik, utemeljitelj i umjetnički voditelj do umirovljenja 1974. Usporedno, u poraću predavač u Zemaljskoj glumačkoj školi te stručni suradnik Seljačke sloge u pripremama smotra seljačke kulture (o tom pisao u periodiku Naprijed, 1946, 39); od 1967. do kraja života stručno (uz Mirjanu Jakelić) i umjetnički vodio Međunarodnu smotru folklora u Zagrebu. Zanimajući se za tradicijsku kulturu, osobito plesne i glazbene oblike stvaranja, od 1940-ih surađivao s B. Širolom, V. Žgancom i M. Gavazzijem u etnomuzikološkim i etnokoreološkim istraživanjima Odsjeka za pučku muziku Etnografskoga muzeja i katedre za etnologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Na terenu proučavao i dokumentirao hrvatski plesni i glazbeni folklor, a znatan dio prikupljene građe umjetnički obrađivao i prilagođivao zahtjevima scene. Protiveći se prekomjernoj stilizaciji, zauzimao se za očuvanje i promicanje autentičnoga folklornoga izričaja u scenskoj prezentaciji (pokret, rustikalno pjevanje, nošnja) te postavio osnovna načela Zagrebačke škole folklora. Koreografska mu se ostvarenja, često s vlastitom glazbenom obradbom (Vrličko kolo, Posavski plesovi, Krčki tanac, Dalmatinsko kolo poskočica – Linđo, Slavonsko kolo, Prigorski plesovi, Drmeš, Slavonske kraljice, Kastavski zvončari, Baranjska žetva), ili s obradbom drugih autora (Bunjevačko momačko kolo i Valpovačko kolo, B. Potočnik; Balun, S. Zlatić; Ladarke, E. Cossetto; Tanac po susacku, B. Adamič i M. Makar), ubrajaju među antologijska u scenskoj primjeni folklora u nas te su do danas reprezentativan dio repertoara »Lada«, a izvode ih i drugi ansambli. Koreografirao i plesne prizore za filmski mjuzikl Einmal kehr’ ich wieder (G. von Bolváry, 1953) te za predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama Robinja (H. Lucić, 1954) i Dubravka (I. Gundulić, 1961). Autor scenarija za emisije RTV Zagreb Jesen u Posavlju (I. Vrbanić, 1972), Baranjske buše (I. Michieli, 1973), Anta Mutavdžić Grajo iz Lužana i Slavonska jesen (Vrbanić, 1975), Kupinečka nošnja (D. Zen, 1977), Kiša pada, dika u livada (N. Danojević, 1978) i Od straha do obijesti – pokladni običaji (Michieli, 1979), suradnik u dokumentarnom filmu Jugoslavenski narodni plesovi (R. Sremec, 1948) te u izdanjima To je Jugoslavija (Zagreb 1961) i Tradicijska narodna glazbala Jugoslavije (Zagreb 1975). Njegovim dokumentarnim fotografijama s motivima tradicijskih plesova, nošnja i arhitekture među ostalim su opremljene višeput tiskane i prevođene monografije Folklor naroda Jugoslavije (1963), Sunčani Jadran (1966), Zagreb (1967), Plavi Jadran (1968), Tisućljetni Zagreb (I. Kampuš i I. Karaman, 1975) i Narodne nošnje Hrvatske (Jelka Radauš Ribarić, 1975), udžbenik Osnove turizma (S. i Zora Marković, 1967), Arhitektura, folklor našega sela (Gavazzi, A. Freudenreich i V. Bužančić, 1969) te Ilustrirana povijest Hrvata (1971) i Ilustrirana dječja enciklopedija Jugoslavije (1981), sve tiskano u Zagrebu. Dio fotografija čuva mu se u Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1948–62; i rkp. Četiri narodna plesa Južnih Slavena) te u etnografskim muzejima u Zagrebu (1945–46, 1954; i 14 etnografskih filmova snimanih u Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji 1945–46) i Dubrovniku (kaširane fotografije). Suosnivač Posudionice narodnih nošnji (Zagreb) 1948. i Udruženja muzičkih folklorista Jugoslavije 1952 (član IO do 1955). Vrstan koreograf i pedagog, dao je izniman prinos razvoju reproduktivne folklorne plesne umjetnosti. Dobio Nagradu grada Zagreba 1971. O njem je snimljena TV emisija (Portret Zvonka Ljevakovića, Sremec, 1989). Portretirali su ga Anka Krizmanić (1944, ulje, Grad Zagreb, zbirka J. Kovačića) i T. Kršnjavi (2010, brončano poprsje, prostorije »Lada«). Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja od 2015. dodjeljuje po njem nazvanu nagradu za iznimna koreografska ostvarenja. LIT.: Narodnoznanstveni stručnjaci u narodu. Seljačka sloga, 8(1946) 11, str. 415. — T. Čubelić: Prvi nastup Državnog zbora narodnih plesova i pjesama NR Hrvatske. Kulturni radnik, 3(1950) 1/2, str. 34–39. — Rad kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelašnici 1955. i u Puli 1952. Zagreb 1958, 147, 150, 155–156, 169. — P. Cindrić: 80 godina školovanja glumaca u Zagrebu (1881–1961). Zagreb 1963, 41. — Filmografija jugoslovenskog filma 1945–1965. Beograd 1970, 17, 321. — (Nekrolozi): Matica, 31(1981) 11, str. 43; Vjesnik, 42(1981) 27. X, str. 3. — H. Dundović, Oko, 9 (1981) 252, str. 13. — (VU), Večernji list, 25(1981) 27. X, str. 9. — N. Vončina: Hrvatska radio-drama do 1957. Zagreb 1988. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — A. Gotthardi-Pavlovsky: Popis arhiviranih emisija Redakcije narodne glazbe i običaja HTV etnografskog/folklornog sadržaja s područja Slavonije, Baranje i Srijema snimljenih u razdoblju od 1969. do 1997. g. Etnološka tribina, 28(1998) 21, str. 209, 211–212, 214. — N. Ceribašić: Hrvatsko, seljačko, starinsko i domaće. Zagreb 2003, 188, 215–216, 219, 227, 243–244, 273. — M. Đurinović: Razvoj suvremenog plesa: Ana Maletić. Zagreb 2008, 55–75. — Djelatnici Etnografskoga muzeja u Zagrebu 1919–2009. Zagreb 2009, 20. — Lado, hrvatsko nacionalno blago 1949–2009. Zagreb 2009. — I. Babić: Zvonimir. U: Nema sela nad Babine Grede. Babina Greda 2009, 75. — S. Sremac: Povijest i praksa scenske primjene folklornog plesa u Hrvata. Zagreb 2010, 298–299, 328–331, 343. — J. Forjan: Original i rekonstrukcija kao zaštićeno kulturno dobro. Etnološka istraživanja, 20(2015) str. 14, 23. — A. Shay: Lado, the State Ensemble of Croatian Folk Dances and Songs. U: The Oxford Handbook of Dance and Ethnicity. New York 2016, 256–278. — Z. Vitez: Smotre folklora, simboli identiteta i politika. Hrvatska revija, 16(2016) 4, str. 24, 26.

Ljevaković, Zvonimir, hrvatski etnokoreograf (Lipik, 11. IV. 1908 – Zagreb, 24. X. 1981). Skupljač i istraživač folklorne građe, začetnik etnokoreologije i utemeljitelj reproduktivne folklorne plesne umjetnosti u Hrvatskoj. Bio je kustos u Etnografskome muzeju u Zagrebu (1945–47), suradnik Ministarstva prosvjete. Jedan od utemeljitelja Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO i njegov dugogodišnji voditelj (1949–73). Od 1967. do smrti bio je umjetnički voditelj Međunarodne smotre folklora u Zagrebu. Razvio je samosvojan stil obradbe folklornoga plesnog stvaralaštva za izvođenje na sceni; tvorac tzv. zagrebačke škole folklora. Citiranje: Ljevaković, Zvonimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na koreografa i sakupljača narodnog blaga

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na koreografa i sakupljača narod- nog blaga i dobiva naziv“)

Wikipedia Wikidata