Zvonimir Rogoz
Zagreb 10. 10. 1887. – Zagreb 6. 2. 1988.
kazališni i filmski glumac; 1887-1988
Zvonimir Rogoz (Zagreb, 10. listopada 1887. – Zagreb, 6. veljače 1988.) bio je hrvatski kazališni i filmski glumac te redatelj i prevoditelj.
== Životopis ==
Glumački se školovao u Beču i Zagrebu. Nastupao je u Osijeku, Varaždinu i Ljubljani. Proslavio se ulogom u "Hamletu", te je angažiran u Pragu, gdje je stekao međunarodni ugled. U Pragu je igrao i na filmu, snimivši oko 35 filmova, a najslavniji je "Ekstaza" u kojem je glumio s Hedy Lamarr.
U Zagreb se vratio 1951. te je glumio u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu, a potom je prešao u novoosnovano Dramsko kazalište »Gavella«, u kojem je ostvario niz uloga u domaćem i inozemnom repertoaru. Glumio je i na Dubrovačkom ljetnom festivalu i u Teatru &TD. Jedan je od rijetkih glumaca koji su uspješno nastupali na nekoliko jezika: hrvatskom, slovenskom, češkom i slovačkom. Osim glumačkih nastupa, Rogoz je djelovao kao redatelj inozemnih i hrvatskih tekstova te je na češki jezik preveo niz djela hrvatskih dramskih pisaca. Sve do smrti nastupao je na filmu i televiziji. Godine 1986. objavio je knjigu Mojih prvih sto godina, a o njemu je snimljen film Zdrav Rogoz u zdravom tijelu. Svojedobno je bio najstariji aktivni glumac na svijetu.
Dobitnik je nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1966.
== Filmske uloge ==
Glembajevi (1988.)
Pet mrtvih adresa (1984.)
Kiklop kao Kumek (1982.)
Dobro jutro sine (1978.)
Okupacija u 26 slika kao admiral (1978.)
Harmonika kao Bajin otac (1977.)
Putovanje na mjesto nesreće (1971.)
Starci (1971.)
Slučajni život (1969.)
Cintek (1967.)
Rondo (1966.)
Ključ kao recepcioner #1 (1965.)
Banket (1965.)
San (1965.)
Doktor Knok (1964.)
Vrapčić (1964.)
Carevo novo ruho kao vitez Senilan (1961.)
Samsonov sin (1960.)
Vlak bez voznog reda kao stariji gospodin iz restorana (1959.)
Nije bilo uzalud kao doktor Đuka Radić (1957.)
Opsada (1956.)
U početku bijaše grijeh (1954.)
Koncert kao Pjaskovski (1954.)
Revolucijski rok 1848 (1949.)
Pripad Z-8 (1949.)
Krakatit (1948.)
Dok se vratiš (1947.)
Tri kamaradi (1947.)
Violina i san (1947.)
Muzikant (1947.)
Četrnaestero za stolom (1943.)
Plesačica (1943.)
Mandla pjeva Evropi (1940.)
Bila jahta u Splitu (1939.)
Put do dudbine studentske duše (1939.)
Muž iz nepoznate krajine (1939.)
Skitnica macoun (1939.)
Cech panen kutnohorských (1938.)
Granica junaka (1938.)
Korak u tamu (1938.)
Kamin bez vatre (1937.)
Ljudi na ledu (1937.)
Razvod gospode Eve (1937.)
Žena na raskršću (1937.)
Život teče dalje (1935.)
Novembar (1935.)
Milan Rastislav Štefanik (1935.)
Hej-rup! (1934.)
Od blata do lože (1934.)
Žena, koja zna šta želi (1934.)
Sedma sila (1933.)
Ubistvo u Ostrovnoj ulici (1933.)
Extase (1932.)
Leliček na službi kod Sherlocka Holmsa (1932.)
ured za vjenčanje (1932.)
Preobrazba Ferdiše Pištora (1931.)
Crni plamen (1930.)
== Televizijske uloge ==
"Kiklop" kao Kumek (1983.)
"Dnevnik Očenašeka" kao glas predsjednika Franklina Roosevelta i Verglas (1969.)
== Zanimljivosti ==
Danas njegovo ime nosi ulica u zagrebačkom naselju Savici.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Rogoz, Zvonimir Hrvatska enciklopedija. LZMK
LZMK / Proleksis enciklopedija: Rogoz, Zvonimir
www.hrt.hr / Na današnji dan: Zvonimir Rogoz Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. listopada 2016. (Wayback Machine)
Port.hr – Zvonimir Rogoz
Zvonimir Rogoz u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
Rogoz, Zvonimir, hrvatski glumac i kazališni redatelj (Zagreb, 10. X. 1887 – Zagreb, 6. II. 1988). Glumiti je počeo u Beču u školi Wiener Theatera V. E. Frühmanna, a nastavio u Zagrebu 1908. kod Gj. Prejca. Nakon prvih nastupa u zagrebačkome HNK-u (1909), glumio je u putujućoj družini P. Ćirića (1910–14), HNK-u u Osijeku (1915) te u Varaždinu (1916–19). God 1919–29. glumio je i režirao u Ljubljani (Shakespeareov Hamlet; Molièreov Harpagon; Hilmar u Divljoj patki H. Ibsena; Knez Miškin u Idiotu F. M. Dostojevskoga; Feđa u Živom mrtvacu L. N. Tolstoja), a uloge Hamleta i Kneza Miškina s kojima je 1927. gostovao u Pragu donijele su mu angažman u tamošnjem Národnom divadlu (1929–49). Osim glumačkih nastupa (Imotski kadija u Hasanaginici M. Ogrizovića; Kleant u Molièreovu Škrtcu), Rogoz je djelovao kao redatelj inozemnih i hrvatskih tekstova te je na češki jezik preveo niz djela hrvatskih dramskih pisaca, a ulogama u 25 filmova (do 1939) stekao je veliku popularnost. Najpoznatija mu je uloga supruga u filmu Ekstaza (Extase, 1933) G. Machatýja, a zapažen je bio i u filmovima Život teče dalje (A život jde dál) Karla Junghansa i General Štefánik Jana Svitáka (oba 1935). U Zagreb se vratio 1951. te je glumio (Cuthbertson u Ljubavniku G. B. Shawa) i režirao (A. Miller, Svi moji sinovi; S. Maugham, Kraljevska visost) u zagrebačkome HNK-u, a potom je prešao u novoosnovano Dramsko kazalište »Gavella«, u kojem je ostvario niz uloga u domaćem (Pukovnik de Malocchio u U logoru M. Krleže; Josip pl. Lukich u Na kraju puta M. Matkovića; Zlatikum u Skupu M. Držića) i inozemnom repertoaru (Velečasni Tooker u Mački na vrućem limenom krovu T. Williamsa; Jacques u Kako vam drago i Duncan u Macbethu W. Shakespearea; Predsjednik u Apolonu iz Bellaca J. Giraudouxa), i u kojem je ulogom Kralja u Saroyanovoj drami Ljudi u spilji proslavio 50. obljetnicu umjetničkog rada. Glumio je i na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Teatru &TD. Jedan je od rijetkih glumaca koji su uspješno nastupali na nekoliko jezika (na hrvatskom, slovenskom, češkom i slovačkom). Ostale značajnije filmske uloge: Koncert (1954) B. Belana, Slučajni život (1969) A. Peterlića, Kiklop (1982) A. Vrdoljaka. Objavio je knjigu uspomena Mojih prvih 100 godina (1986). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1966. Citiranje: Rogoz, Zvonimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na glumca Zvonimira Rogoza
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na glumca Zvonimira Rogoza i dobiva naziv“)