Zvonko Špišić
Zagreb 26. 2. 1937. – Zagreb 17. 5. 2017.
skladatelj, tekstopisac i pjevač; 1937 -2017
Zvonko Špišić (Zagreb, 25. veljače 1937. – Zagreb, 16. svibnja 2017.), hrvatski skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik.
U glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se vežu uz Zagreb poput "Zagrebečke španciracije", "Grič u suncu, Grič u seni", "Trešnjevačka balada", "Zagrebačko ljeto", "Zagreb i ja", "Zakaj volim Zagreb", "Od Selske do vječnosti", "Tango argentino", "Trešnjevački plac", "Stari dečki", "Pisme gosponu J. Prevertu v Pariz" i mnoge druge. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, a od 1984. do 1988. tajnik Hrvatskog društva skladatelja.
Zvonko Špišić po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na glazbenim festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu. Kao likovni umjetnik priredio je mnoge samostalne i skupne izložbe.
== Životopis ==
Zvonko Špišić rodio se 25. veljače 1937. godine u Zagrebu. Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. godine. Glazbenu školu nije završio već je samouk. Objavio je preko 320 skladbi, te je za svoj rad primio šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.
U svojoj karijeri bio je na mnogim funkcijama pa je tako od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbe bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, te je od 1982. do 1986. godine bio odbornik u Skupštini grada Zagreba.
Osim brojnih skladbi koje se povezuju s Gradom Zagrebom, Zvonko Špišić napisao je i niz mediteranskih skladbi među kojima su "Šjor Perina", "Barbara", "Konoba kod dva ferala", "Barkarole, barkarole", "Materina spara", "Bog nek ti pozlati ruke", "Zvona moga grada" i mnoge druge. U suradnji s Dragom Britvićem i Vice Vukovom kao interpretatorom, napisao je skladbe "Plavi putevi", "Na kraju ljeta", "Zadnji trabakul", "Zeleni se ruzmarin", "Dobra večer uzorita", "Adio mala", "Zasvirat će jedna mandolina", "Mom ćaći", "Tri su puta zvonile gitare", "Plima" i mnogih drugih. Također je napisao mnoga scenska djela, djela za zbor, te brojne šansone od kojih su neke "Kockar", "Bicikl", "Milioner" i mnoge druge.
Kao likovni umjetnik priredio je 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Objavio je tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi spadaju u antologiju hrvatske lirike.
== Nagrade ==
1984. Vjesnikova nagrada "Josip Štolcer Slavenski"
"Zlatni grb grada Zagreba"
"Zlatna nota" Zagrebačkog festivala
Estradna (savezna) nagrada
"Zlatna kamelija" na festivalu u Opatiji
"Zlatna ruža Portoroža"
Druga nagrada na festivalu u Poznanju" (Poljska)
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Odličje Hrvatskog pletera
Spomenica domovinske zahvalnosti
1998. Zlatna plaketa Status Hrvatske glazbene unije u povodu 40 godina umjetničkoga rada
2008. Porin za životno djelo
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
LZMK / Hrvatska enciklopedija: Špišić, Zvonko
LZMK / Proleksis enciklopedija: Špišić, Zvonko
Hrvatsko društvo skladatelja: Špišić, Zvonko
Zvonko Špišić na SoundCloudu
Zvonko Špišić na Discogsu
Špišić, Zvonko, hrvatski pjevač i skladatelj zabavne glazbe (Zagreb, 25. II. 1937 – Zagreb, 16. V. 2017). Nastupati je počeo 1958., a posebno se afirmirao početkom 1960-ih kao jedan od najistaknutijih predstavnika tzv. zagrebačke škole šansone. Najpoznatije su mu šansone Šetnja po mjesečini, Ulica, Milioner, Kockar, Bicikl, Trešnjevačka balada, Barbara i dr. Skladao je i druge zabavno-glazbene žanrove, poput npr. regionalno obojenih pjesama Dalmatinska elegija, Suza za zagorske brege i dr. Odlikovao se mekim glasom i odnjegovanom interpretacijom pretežno baladnoga karaktera. Citiranje: Špišić, Zvonko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na pjevača i skladatelja zabavne glazbe Zvonka Špišića
(doslovno iz odluke: „Park se imenuje u spomen na pjevača i skladatelja zabavne glazbe Zvonka Špišića i dobiva ime Park Zvonka Špišića“)